49. SAD MOŽEMO I SPORIJE DA LOŽIMO
Oko podne Koviljka daje Milošu zavežljaj sa užinom za njega i
Živka.
- Hoćeš li i piće da poneseš? - pita Koviljka.
- Poneću, mada sam siguran da Živko nije bez pića pošao na
posao. Uzeću malu mešinu piva, lakša je za nošenje nego krčag.
- Ponesi - odobrava Koviljka. - Eno ti ona što je Branče spustio
u bunar da se hladi. Dobro će vam doći po ovoj vrućini.
- Tebi je ovde pravo toplo - kaže Miloš Živku koji gura snop
granja u ždrelo peći dok mu znoj lije sa lica. Kosa mu je sva mokra,
pramenovi mu se zalepili za čelo i sa njih, kad se nagne kaplje znoj.
- Zavidim ti što si ošišan - kaže Živko brišući dlanom znoj sa
čela.
- Ne vredi da mi zavidiš – kaže Miloš – idi kod Stane nek i tebe
ostriže kao mene.
- A, pa ne smem ja kod Stane – kaže Živko – biće Dara ljubomorna, reći će 'Zar pored mene žive da te druga šiša'.
- Pa onda neka te ona ošiša.
- I to odmah doveče.
- Ne treba da čekaš do doveče, dođi ovamo u hlad da te ostrižem - čuje se Darin glas i ona izlazi na proplanak noseći
zavežljaj u rukama.
- O, evo meni mog božjeg dara! - uzvikuje Živko ustajući sa
tronošca. - Miloše, nastavi da ložiš, ali polako, sačekaj da snop lepo
sagori pa tek onda ubacuj drugi.
Miloš seda na tronožac i posmatra vatru u grotlu, a Živko
ustaje i odlazi sa Darom u hlad.
- Jao, pa košulja ti je skroz mokra! - uzvikuje ona. - Skidaj to,
bolje ti je da sediš go, nego u mokroj košulji.
- Ali oprljiće me sunce, izgoreću - govori Živko.
- Nećeš za kratko dok ti donesem drugu. Ali, sedi prvo da te
ošišam.
- Ma daj mi prvo da pijem. Jesi li donela nešto?
- Eto ti pivo u mojoj mešini, još je hladno- dovikuje Miloš.
- Miloše, Miloše, pa što nisi odmah rekao? - kori ga Živko.
- Ja sam mislio da si ti još jutros doneo svoje - pravda se Miloš.
307