E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 306

ponovo krenuo da je traži. Uz pomoć čarolija moje mame je uništio zmaja i oteo Zoru. Doveo je u Gradinu bojeći se da ih u Vilingoru ne pronađu drugi zmajevi u želji za osvetom. I ovde se rodio Miloš. - Pa to znači... - zausti Vedrana. - Da je Miloš možda zmajev sin - dovrši Ravijojla. - Ali ja ne verujem. Vidiš da liči na Branila. Ima kosu i oči isto kao on. - Ali će rastom biti mnogo viši od njega. Već sad mu je do uva, sa trinaest godina. Koliki će tek biti sa dvadest. - Pa neće biti mnogo viši - reče Ravijojla. - Sad će rasti u širinu. Ako bi ostao ovakav, na Brančetovu visinu, bio bi k'o trska. Dara i Stamena se igraju na drugom balvanu, skaču sa njega u dalj. - Evo ih Dana i Zora - obaveštava Dara. - I Miloš! - uzvikuje Stamena - Moj Miloš - dodaje Dara. - Ona se već ponaša kao da joj je Miloš zaista momak - mrmlja Vedrana. - Ajde Miloše, čeka te cura - dovikuje mu Ravijojla. - Miloše, pa gde si? - pita Dara. - Evo me Darence, moje jarence - kaže Miloš. Dara mu trči u zagrljaj i Miloš je uzima u naručje. 306