- Moze.
- Miloše, mi te čekamo u gradini - reče Vedrana. - Dođi odmah.
- Evo samo da nahranim klinceze - reče Miloš.
- Povedi i njih da se igraju sa Darom i Stamenom - dovikuje
Ravijojla izlazeći kroz vratnice.
Na utrini već pase jato gusaka iz obližnjih kuća. Deca prolaze
pored njih ne obraćajući pažnju na njihovo šikanje. Guske
pokušavaju da ih zaplaše i idu za njima šičući, ali kad vide da im
niko ne pridaje značaj, odustaju i vraćaju se jatu kome nešto objašnjavaju, a onda sve počinju da gaču i lepeću krilima. Odjednom
celo jato uzleće, preleću uzak pojas kuća i spuštaju se na Jazak koji
je odjednom prekriven krupnim, belim pticama koje plivaju i
gnjuraju. Zatim izlaze na obalu, stresaju perje od vode i u koloni
po jedan, hodom se vraćaju na utrinu.
Za to vreme, deca su ušla u gradinu i posedala na balvane oko
nje.
- Vejo, a ko je stavio ova drva ovde? - pita Ravijojla.
- Ne znam tačno, ali mislim da su to uradili Branče i Zale, ali ne
ovi, Milošev i moj tata, nego neki raniji, u davno vreme. Za ogradu
znam da su oni napravili; naravno, ne ovu, ovu su napravili upravo
Milošev i moj tata, sad skoro, pre nego što smo se mi rodili.
Gornja površina balvana na kome je sedela Ravijojla bila je
ravna kao isklesana i široka tako da se ona opruži i leže.
- Vidi što je zgodno. Može i da se spava - reče ona.
- Spavaj – reče joj Vedrana – možda te ugleda neki vilenjak pa
se zaljubi u tebe. Tako je Branče ležao ispod jabuke pa ga ugledala
Zora, vilinska princeza i zaljubila se u njega.
- Znači, tu se Miloš začeo?
- Mislim da nije - reče Vedrana. - Te jeseni su vile svako veče
dolazile na našu jabuku. Ta Zora i Branče su ležali ispod jabuke
kad im se prikrala jedna Željka, Brančetova prijateljica, koja je iz
ljubomore isekla Zori kiku. Znaš da su vile osetljive na kosu; zato
ju je Zora ustrelila i sve su vile odletele. Branče je celu zimu
tugovao i u proleće krenuo da je traži.
- Zajedno sa mojim tatom - dodade Rojla. - Znam tu priču i
kako se završila. Branče se oženio Zorom u Vilingoru i neko vreme
su živeli zajedno dok je Zmaj Ognjeni nije oteo. Tada je Branče
305