E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 304

Da polomom češalj.- Pa i tvoja kosa je gusta- reče joj Cveta.- Znam da jeste- slegnu Ravijojla ramenima.- Pa zato i jeste lepa- reče Koviljka.- Možete li Rojlu da zamislite bez kose?- Bila bi smešna- reče Miloš.- Video sam je kad izađe iz vode sa slepljenom kosom. Samo krupne ciganske oči od nje.- Pa šta ja mogu što sam Ciganka?- reče Ravijojla.- Rojla, oprosti, nisam mislio ništa loše- pravdao joj se Miloš.- Ti imaš jako lepe oči. Samo hoću da kažem da bez bujne kose izgledaš potpuno drukčije.
- Pa svi izgledamo drukčije bez kose, Miloše. I ti, samo smo sad navikli na tebe sa kratkom kosom.
- Evo je i Dana lepotica!- reče Ravijojla kad joj dovrši pletenje kike. Poljubi je u teme.- Hajde sad kod bake da ti Zora ne pojede sve.- Zora još nije ni počela da jede- reče Koviljka.- Neću ja da ih hranim jednu po jednu. Zajedno su se rodile, neka zajedno i jedu.
- Da sam znala da one sve zajedno rade pa da ih češljam zajedno- reče Rojla.- Samo ne znam kako. Jednu jednom, drugu drugom rukom? Ali imam samo jedan češalj.
- Hajde ti Miloše, sedi i jedi – reče Koviljka – tebe bar ne moram da hranim.
Cveta mu nasu tanjir guste juhe od mesa sa povrćem i stavi pred njega. Miloš je za tili čas sve pokusao dok je Dana još mrljavila stisnutih usta.
- Hajde srećo, zini, vidiš kako je bata već pojeo- molila je Koviljka.- Bata je vejiki- tepa Dana.- Pa zato i ti treba da jedeš, da porasteš velika, kao bata, kao mama, kao tata. Hajde, zini.- De da je ja nahranim- skoči Miloš.- Hoćeš li, Dano?- Ocu- reče Dana.- Ocu i ja- javi se Zora koju je Cveta već hranila na drugom kraju stola.- Tebe već hrani mama, a ja ću posle čim nahranim Danu. Je l ' može?
304