E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 298

- Ne znam, meni je nekako neprihvatljivo da vidim njihov lik u krišćanskom hramu. Više bih voleo da im izrezbarimo drvene idole i metnemo ih pod jabuku koju su zasadili. Neka svako zna da je jabuka njihov dar, dar bogova.
- Učini to, Miloše, bilo bi lepo da to učinimo pre nego što završimo crkvu, neka znaju da ih nismo zaboravili.- Ali, ne umem.- Šta tu ima da se ume- kaže Živko.- Ja ću to da uradim, samo mi vi govorite šta da urežem. Uzeću Rojlu kao model za Ladu i Miloša kao model za Jarila. Samo da prvo izgradimo crkvu. Krišćanima crkva i ikonostas, a starovercima njihovi idoli. Deca zapljeskaše i ornije prionuše na posao. U sam zalazak sunca, seljani Gradine su mogli da vide kako se na obzorju pored žrtvenika uzdiže velika zidana peć. Svi su znali da je od cigle koju su sami napravili.
298