48. ZAR ĆEMO I NOĆU LOŽITI
Miloš je voleo da leti spava na otvorenom. Tako je i sada ležao
na senu uživajući u letnjim mirisima noći i pesmi zrikavaca koja je
utihnula tek pred zoru. Letnji lahor mu je šašoljio obraze i milovao
mu kosu. Ali, šta je ovo, donosi i miris dima, odakle? – pitao se Miloš
Miloš se naglo uspravio u sedeći položaj i pogledao oko sebe.
Pogled mu se prvo oteo prema brdu i peći koju su sinoć sazidali. Iz
nje je sad kuljao veliki crni stub dima. Skočio je i navukao dugačke
platnene gaće, kakve su u Gradini svi nosili. Trkom je sišao na
jazak, ispljuskao se po licu i grudima i, bez košulje, istrčao na brdo.
Ne, nije mu se učinilo, njihova peć je gorela.
- Miloše, otkud ti ovako rano? - čuo je Živkov glas.
Živko je sedeo na tronošcu ispred peći i gurao u nju snop granja sa gomile koju je pripremio Branilo.
- A, to si ti, Živko! Mislio sam da nam je neko zapalio ciglu.
- Ha, ha, ha - nasmeja se Živko. - Pa si dotrčao da gasiš. Ne
može zemlja da izgori, dečko. Ja sam se rano probudio, pa reko da
ne dangubim. Bolje da nešto radim nego da se preturam po
krevetu.
- Ti si zaista vredan, Živko. Nisam sreo vrednijeg čoveka od tebe.
- Starenje, moj Miloše. Neki to zovu i sazrevanje, ali to je u biti
isto. Videćeš kad počneš da stariš. Umesto da spavaš, po glavi ti se
vrzmaju misli šta i kako treba nešto uraditi. Vrzmaju se, sudaraju,
zapliću, raspliću... uglavnom, ne daju ti da spavaš. Zato je najbolje,
ostani dete što duže možeš!
- Ali, ja hoću da odrastem - kaže Miloš.
- Vidim - klimnu Živko. - Zato si sad dotrčao ovamo. To deca ne
rade, nego spavaju dokle god ih neko ne probudi ili dok ne ogladne. Ko vas je budio u Vilingoru?
Miloš malo razmisli.
- Glad“, reče. - Uveče su nam davali samo kačamak i mleko za
večeru. Kako da spavam gladan? Od večere do ručka ima mnogo.
- Ima, bogami – složi se Živko – više nego od ručka do večere. I
još ne moraš da spavaš, samo da radiš ako imaš šta. I to ti odvraća
misli od gladi. Ali, ako spavaš gladan… Nego, Miloše, dodaj neki
299