E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 290

Za tili čas je bio okružen decom koja su galamila:- Ja! Ja! Jaaa!- Polako, jedno po jedno. ' Ajde stanite u red! Prvo najlađi. Tijana nije ništa radila, ali znam da je žedna.- Ona je samo išla za mnom i Vejom i smetala nam- reče mala
Dara.- To je ona tebi pomagala, je li tako Tikice? Tijana usrdno zaklima glavom.- Narano da je tako- reče Branilo.- Ti si se najviše umorila, zato ćeš prva da piješ. Dođi ovamo! Branilo joj pruži pisak mešine koji Tijana žudno uhvati ustima i poče da pije.- Samo polako, nemoj odmah mnogo. Pićeš posle opet.- Branče, čime to pojiš moje dete?- upita Renka.- Kako čime Renka? Pa vinom. Ili možda više voli pivo? Ima i piva. Miloše, daj tu tikvu da vam natočim, da se ne gurate svi kod mene.- Vino, a? A je l ' i Zori i Dani daješ vino?- oštro će Renka.- Ma pusti ga Renka, znaš valjda da se šali- reče Cveta koja je i stala sama u red iza Miloša.- Ovo je medovina. Znam jer sam ja punila mešinu.- Pa što lepo ne kaže nego me sekira- ljuti se Renka. Zaviša prilazi i grli je.- Brančeeee, nemoj da mi ljutiš ženu, znaš šta će posle da mi uradi,- Ma neće ništa da ti fali – kaže Branilo – osim ako ne rodite još jedno.- A šta ako budu dva?- ciči Renka.- Pa ništa Renka, možeš ti to, nisi mala.- Al ' dosta više, Branče, ako boga znaš.- A, pa moraš da rodiš i jedno muško- kaže Branilo.- Dosta je od mene, neka nađe koja će mu rodi.- A ja sam čuo da pol deteta zavisi od muškarca- reče Živko koji se u međuvremenu oprao od blata i sada točio pivo u tikvu iz mešine koju je Zaviša zakačio za drvo.- Je l ' ti to tvrdiš da ti i ja ne možemo imati sinove?- pita Zaviša.- Pa, sa ovim ženama, izgleda da ne možemo- kaže Živko.
290