- Predlažeš da ih zamenimo? - pita Zaviša.
- Aha, kad bi ti mogao bez mene - kaže Renka. - Ali, ako misliš
da bi ti druga rodila sina, slobodno traži, ja ti neću smetati.
- Ma šalim se, ludo! Zaviša je steže u zagrljaj. - Ništa ne fali mojim ćerkama. Ne mogu biti vitezovi? Pa Vedrana se bolje bori od
svih dečaka u Gradini, osim Miloša. Jedino što ne voli krv, ali navikla bi se. Ni mnogi dečaci, pa ni odrasli ljudi ne vole krv. Ja još ni
gusku nisam zaklao, ali ako bih morao da se branim, ne bih
oklevao.
- Da se braniš od guske? - pita Branilo.
Svi se nasmejaše.
- A, pa od guske se ne bih branio mačem - pravda se Zaviša, ali
od neprijatelja - da, svim sredstvima.
- A kako znaš ko ti je neprijatelj? - pita Ratko.
- Neprijatelj je onaj ko me napada i ugrožava mi život, imovinu,
udobnost. Pa ti to znaš, Ratko, bio si vitez.
- Bio sam vitez i borio sam se protiv neprijatelja, ali to nisu bili
moji nego carevi neprijatelji. Ja nikad nisam pitao ko mi je neprijaelj; drugi su o tome odlučivali.
- Pa to znači da ti nisi ni poznavao te ljude protiv kojih se boriš?
- pita Branilo.
- Znao sam samo one protiv kojih sam se borio na viteškim
nadmetanjima ili turnirima, kako ih sada zovu; to su bili moji drugovi, ali na nadmetanjima se nismo ubijali, osim slučajno. A u ratu
ne znaš protiv koga se boriš, zato te i ne grize savest ako nekoga i
ubiješ, bolje ti njega nego on tebe.
- Ajde jedite sad, dosta priče! - opomenu ih Koviljka. - Evo, Miloš se već najeo.
Miloš je ustao i otišao do mešine sa vodom koja je visila na
grani obližnjeg drveta da se opere.
- Miloš je vredan kad je jelo u pitanju - reče Dara.
- Vredan je za sve moj Miloš - reče Cveta. - Kad radi, on radi, ne
zanoveta kao neki.
- Ne misliš, valjda na mene? - iznenadi se Branilo.
- Ma ne! Pa svi znaju da ste ti i Zale najvredniji i najsavesniji
ljudi u selu. Ali ima i onih koji više vole da pametuju kako nešto
treba uraditi nego da se prihvate posla. Nisam mislila ni na koga
291