- Lepo, lepo - reče sveštenik. - Ja sam otac Teodor, sveštenik
ovdašnji. Mogu vam pokazati crkvu i spolja i iznutra i objasniti
vam ono što znam. Ali, ovo je mala crkva. Bolje da ste otišli da
pogledate neku veću, u Kruševcu, na primer, ili Prizrenu.
- Prizren nam je daleko, oče Teodore – reče Branilo – a mi i
hoćemo malu crkvu.
- Ako je tako, došli ste na pravo mesto. Pitajte sve što vas
zanima.
- Mi smo već pogledali crkvu spolja, brate Teodore. Videli smo
kako izgleda i od kakvog je materijala. Ušli smo da je pogledamo i
iznutra. Već sam im rekao za pripratu i naos, objasnio freske i
ikonostas. Još im nisam rekao da na ikonostasu ima vrata kroz
koja se ulazi u oltar. Ona se ovako skoro i ne vide.
- Ne vide se jer su i ona oslikana kao i ceo ikonostas – reče otac
Teodor – evo pogledajte!
Otac Teodor uhvati zlatnu kvačicu i otškrinu vrata.
- Kroz ova vrata može proći samo činodejstvujući sveštenik,
niko drugi ne može ući u oltar.
- A za šta služe ova udubljenja levo i desno? - upita Živko.
Udubljenja su bila tako mala da ih niko do sada nije ni primetio.
- To su bočni brodovi - objasni otac Teodor. - Zar vam brat
Ratko nije rekao da se u osnovi crkve nalazi krst? Evo, pogledajte!
Ovo je glavni brod, to je onaj najduži krak krsta. Bočni brodovi
ispred ikonostasa predstavljaju ona dva kraća kraka. Oni nam sada služe kao pevnica, u njima su smešteni pojci tokom liturgije.
- Nisam im rekao za krst - reče Ratko. - Čekao sam da neimar
to sam uoči, kao što i jeste. Ali, vidim da nemate kupolu. Crkva u
Prizrenu je ima.
- Prizren je carski grad, brate Ratko. Ne može Klenje imati isto
što i Prizren. A kupola je skupa i teška za gradnju. Naši neimari
nisu znali da je sagrade. Zato su nam sagradili zvonik odvojeno od
crkve.
U tom trenutku se začuše jaki zvuci kao kad se čekićem udara
u nešto metalno.
- Evo već je podne - reče sveštenik, pa videvši da posetioci zveraju na sve strane požuri da ojasni: - To što čujete su zvona. Naš
crkvenjak ih lupa da označi podne. Ona su trebala biti smeštena u
285