prsta Zoru koju je Cveta upravo hranila lažicom.
- A kako znaš koje ti je Zora, a koje Dana, kad su iste? upita je
Dara.
- I ne znam, samo nagađam - reče Koviljka.
- To ona samo kaže da ne zna – dobaci Cveta - ali uvek pogodi.
- Ne znam, ali osećam. Ja sam ih iznela na svet. I Stana,
Zaletova sestra.
Živko sa užitkom posrka juhu i lupi kašikom po drvenom tanjiru.
- Kovo, hvala ti na divnoj juhi. Imaš li još šta ili da idemo našoj
kući?
- Od mene toliko. Samo, bojim se da vas Branče još neće pustiti.
Branilo je još ranije ustao i otišao u podrum. Sad je dolazio
noseći ražanj sa pečenim jagnjetom.
- Jagnje sa Badlja - objavi. - Paslo je samo brdsku travu i nema
metilja. Pečeno na žaru vinove loze.
- A ko ga pekao? - upita Živko.
- Zale i ja smo i ložili vatru i okretali ražanj. Ispeklo se
podjednako sa svih strana i nigde nije pregorelo. Evo pogledaj reče Branilo.
- Vidi se da je lepo ispečeno - zaključi Živko. - A da li je ukusno,
to ćemo još videti.
Branilo podmetnu veliki zemljani pladanj na sto pa na njega
stavi ražanj. Zatim uze dugačak i širok nož pa izreza pečenje na
komade za koje je pretpostavljao da su dovoljne veličine za jednu
osobu.
- Izvolite, služite se! Idem još da donesem salatu.
Vratio se iz podruma noseći veliku zdelu lisnate salate sa
strukovima belog i crnog mladog luka preko nje.
Evo i luka ko voli.
280