43. MORAM POGLEDATI NEKU CRKVU
- Hajde sad da vidimo gde ćemo posaditi crkvu - prozbori Živko kad su završili ručak.
Dara je pomogla Koviljki i Cveti da pospreme i operu sudove.
- Pretpostavljam da ste je planirali na mestu Jabuke, al' šteta bi
bilo za Jabuku; ona još rađa.
- Ne, nismo tu planirali - prekide ga Branilo. - Znaš li gde je
žrtvenik?
Živko slegnu ramenima.
- Čuo sam, ali sam retko tamo odlazio.
- Svi smo retko odlazili – reče Branilo – ali Ratko kaže da je to
dobro mesto za crkvu. Ljudi su već navikli da je to mesto za
obredne svečanosti. Osim toga, ne moramo žrtvenik ništa dirati,
pored njega ima dovoljno mesta za crkvu. Biće u istom dvorištu pa
svako neka bira gde će se i kome bogu moliti.
- Pametno – složi se Živko – ali ne mogu je sam graditi. Biće mi
potreban bar još jedan pomoćni graditelj i nekoliko zidara, a
takođe još pomagača koji će donositi, prinositi, dodavati i praviti
malter.
- Naći ćemo pomagače - reče mu Branilo. - Pomoćni graditelj će
ti biti Borko, njega znaš. On je kovač i kolar doduše, ali ne
sumnjam da će se pored tebe snaći i u graditeljstvu. Takođe
možete nekoliko momaka obučiti za klesare i pomoćne zidare.
- Odlično - zadovoljno ćee Živko. - Idemo odmah da napravimo
tlocrt. Ti mi Ratko trebaš da mi kažeš kako crkvu treba okrenuti,
gde staviti vrata, gde prozore i slično.
- Nisam ti ja mnogo crkava u životu video, ali pokušaću da se
setim onih nekoliko. Znam da su dveri na zapadu, što znači da je
oltar na istoku. Između oltara i prostora za vernike se nalazi
ikonostas.
-Šta je to ikonostas? - upita Živko, a i Branilo naćuli uši.
- Ikonostas je drvena pregrada, zid. Sastoji se od okvira koji
drže ikone.
- A šta su ikone? - izlete Miloš koji je od početka sa zanimanjem
pratio razgovor.
- Ikone su slike, obično na drvetu - objasni Ratko. - Na njima se
281