tečnosti zbog Dane i Zore, da bi imale šta da sisaju. Ne mogu popiti
toliko vina koliko njima treba.
- A zašto one ne piju same, iz čaše, kao i mi? - upita Rojla.
- A je l' tvoja Stamena pila iz čaše kad je bila beba? - doskoči
Cveta.
Rojla sleže ramenima.
- Ne znam, bila sam u Vilingoru tada. Mislim da je sisala.
- Naravno da je sisala, sve bebe sisaju, tako su bogovi odredili.
- Cveto, ova pita ti je bogovska - reče Živko gutajući parče pite
od zelja i mladog ovčjeg sira.
- To je mama pravila, ja ne stižem, samo sam zelje oprala i obarila.
- A i vino je bogovsko - dodade Živko kad je ispio čašu.
- Zaboravio si kakvo je gradinsko vino - reče Zaviša.
- Pa nisam ga često ni pio. Znaš da sam lokao pivo koje sam
sam pravio.
- Znam, sećam se – reče Zaviša – a sećam se i onog piva koje
praviš na Miroču; ono je pravo piće, ukusno, sveže, bolan da ga
pije, što kažu babe.
- Ne diraj babe, Zale - reče Koviljka. - Da nije bilo baba ne biste
porasli toliki.
- Nisam ja rekao ništa protiv baba, Kovo, samo sam se setio
kako babe kažu kad je neko piće lepo i ukusno.
- Babe sinko, imaju reči za sve - kaza mu Koviljka. - Dugo smo
živele pa zato. A sada da vidimo šta ćete reći za juhu.
- Pa znam ja tvoje i Stanine čuvene juhe. Takve u Gradini niko
bolje ne kuva.
- Ali čekaj da probaš, nemoj unapred govoriti.
I Koviljka ode do štednjaka, uze kalenicu sa police, nasu vruću
juhu, donese je i stavi na sto.
- Ovo je izvrsno, Kovo - prvi se javi Živko. - Ja sam do sad
mislio da niko ne kuva tako dobro kao moja Dara, ali i ovo je jako
ukusno.
- A da li se Dari sviđa? - upita Koviljka zadovoljo se smeškajući.
- Pa ja sad ne smem da kažem da ne valja – poče Dara – ali
zaista Kovo, izvrsno je.
- A šta kaže moja Zorica? - reče Koviljka i poškaklja vrhom
279