41. PA OVDE JE SVE ČISTO
Stigli su u Gradinu kasno popodne i odmah se odvezli Živkovoj kući.
- Branče, pa ovde je sve čisto i uredno! Kao da je neko juče sređivao! – uzviknu Dara.- Juče nije, bili smo na Miroču, ali pre nekoliko dana jeste.- Ti si sredio, je li? Ja, a Cveta mi pomagala.- Hvala ti, a i njoj ću zahvaliti kad je vidim.- Ne treba Daro, mi smo tebi to dužni. I ne znaš koliko si nas usrećila sa bliznakinjama.- Vi ste usrećili jedno drugo, ja sam samo malo pomogla.- Ali da nije bilo tvoje pomoći, ko zna da li bismo imali dece.- Imali bi ste. Cveta je zdrava žena. Njena greška je bila što te obožavala umesto da te voli kao žena muškarca. Kad se toga oslobodila, sve je došlo na svoje mesto.
- Da, toliko se oslobodila da se sad čak i svađamo, što ranije nikad nismo činili.
- Neka, prirodno je da se čovek i žena svađaju. Ljubav je posle slađa. Sad znaš kako su pomirenja lepa. Branilo potvrdi.- Toliko su lepa da se ponekad posvađamo samo zato da bismo se posle mirili. Čak smo i Koviljki dosadili svojim svađama. Kaže: Što se stalno svađate kad znam da se volite i da ne možete jedno bez drugog? Ona ne zna da se mi zato i svađamo. Živko izađe iz kuće.- Dobro, uneli smo stvari, ormari i sanduci su tu zahvaljujući Brančetu, ja ću sad da sklepam neki štednjak da možemo kuvati jelo, a ti Daro složi stvari u ormane, neka ti Rojla pomogne.- Ja hoću kod Veje i Miloša- pobuni se Ravijojla.- Hoću i ja- razdra se trogodišnja Stamena.- Hoćemo svi, ručaćemo kod nas, vi se još niste ni raspakovali.
Hajde, polazimo!
Ispred Branilovih vratnica, na seoskoj utrini, dočekaše ih Miloš i Vedrana, a iza vratnica u dvorištu bili su Koviljka, Cveta i bliznakinje Dana i Zora.
274