verovatno i kuvanje.
- A zašto Miloš neće da uči tkanje i pletenje?
- Jesi li ti videla da muškarac plete ili tka? - upita Branilo.
- Nisam – priznade Vedrana. - Ali zašto?
- Zato što su to ženski poslovi. Muškarci oru, seku drva u šumi,
ratuju kad zatreba; rade one poslove koje žene ne mogu. A žene
pletu. Moraš priznati da pletenje ne pristaje muškarcima.
Vedrana se nasmeja.
- Pa kad imaju debele prste. Ali ni sekira ne pristaje ženama, ali
one ipak ponekad seku drva.
- Seku kod kuće kad im treba da nalože vatru, ali skoro nikad u
šumi. Tamo samo kupe granje i slažu na gomilu, to im posle služi
za potpalu – objasni Branilo.
- A šta će nam čarolije!? Nismo mi veštice - zapita Miloš.
- Pa nećete ni učiti veštičje nego vilinske čarolije. Veštice i
volšebnici bacaju zle čini. Vile uče kako se štiti i oslobađa od njih.
Bar ja tako mislim – objasni Branilo.
- A zašto učimo viteške veštine? Mi nećemo biti vitezovi – pita
opet Miloš.
- Viteške veštine te uče kako da se boriš, kako da se braniš kad
te neko napadne. Ne moraš biti vitez da bi te neko napao. To je
isto ono što Zale i ja učimo momke na Jasku.
- Ih, pa to znam! - uzviknu Miloš. - Borba kopljem i mačem. To
je prosto.
- Prosto je kad se boriš drvenim mačem i znaš da ćeš zaraditi
samo nekoliko modrica. Ali kad je mač gvozdeni i oštar kao britva,
i kad se moraš služiti štitom, onda nije prosto.
- Ali mač može probiti štit – primeti Miloš. - Čemu onda štit?
- U pravu si, i mač i koplje mogu probiti štit, ali štit služi samo
da ublaži ili skrene protivnikov udarac. Ništa te ne može tako dobro zaštititi kao veština borenja. Zato se i uče viteške veštine.
U tom trenutku kola naiđoše na ispupčenje na putu i poskočiše.
- Šta mu je, što skače? Tata, šta radiš? - uzviknu Vedrana.
Zaviša se okrete.
- Neravnina na putu, ćeri – objasni Zaviša. - Bilo bi lepo kad bi
čitav put bio travnat i mek kao livada. Ali ne može. Njime se prolazi pa se trava izgazi. Dovoljno je da kola naiđu na udubljenje ili
27