lepše i bistrije od našeg Jaska, možeš ribe da hvataš rukama.
Miloš se razvedri i krotko pođe prema kočiji.
Decu smestiše na zadnju klupu, Branilo sede naspram njih na
prednju, a Zaviša napred na mesto kočijaša.
- Tata, zašto Ždralin ne vuče kola? - upita Miloš.
- Ždralin je jahaći konj, sine. Neven i Ljiljan su tegleći.
- Kako se to zna koji su tegleći konji?
- Pa šta misliš, šta bi se desilo da smo upregnuli Ždralina?
- Dosad bi već jurnuo.
- Tako je, ne bismo stigli ni prtljag da smestimo, a on bi već
galopirao. Zato za vuču uzimamo mirne i strpljive konje.
- Ja volim da jašem mirne konje – javi se Vedrana.
- Zato što si žensko, Ždralina ne bi uspela ni da uzjašeš – reče
Miloš.
- Ali, obećao si mi da ću ga jahati! – plačno će Vedrana.
- Ali kad porasteš – reče Miloš.
Branilo se nasmeja,
- Kad vi porastete, Ždralin će već biti mator, tako da ni tada
nećeš moći da ga jašeš. Ali ima drugih konja.
- Kako, mator, tata? Koliko godina treba da ima da bi bio mator?
- Konj je mator već sa dvadeset godina.
- A koliko ti imaš?
- Trideset jednu.
- Pa to znači da si ti stariji od matorog konja.
- Ljudi su matori sa šezdeset, tako da sam ja, po ljudskim
merilima, još mlad. Čovek može da živi preko sedamdeset godina,
a konj retko kad doživi trideset.
- To znači da će Ždralin da umre kad ja budem kao ti – iznenadi
se Miloš.
- Tako je, sine – potvrdi Branilo. - Samo, za konja se ne kaže
'umre' nego 'lipše'. Ljudi umiru, životinje crkavaju ili lipsavaju –
objašnjavao je Branilo. - Nadam se da će vas tamo naučiti rečima
našeg jezika.
- Čika Branče, a šta ćemo mi još učiti tamo? - upita Vedrana.
- Ne znam ni ja Vejo. Znaćete kad stignete tamo. Reći će vam
učitelji šta učite. Meni je Zaga rekla da ćete učiti vilinske čarolije,
vrtlarstvo, viteške veštine, a ti ćeš učiti i tkanje, pletenje, vez;
26