ni Živka ni Daru.
- Imaš ti svoju Daru, viđaš je svaki dan. Zato si i dao detetu to
ime, da te želja mine – zadirkivao je Branilo Zavišu sećajući se
koliko mu se dopala Dara, unuka Stamene Miročke, čuvene veštice,
i sama veštica, ali nesposobna da čini zlo. Sada je poznata pod
imenom Dara Vračara, jer se bavila travama i lečenjem ljudi i
stoke.
- Hoćemo li da svratimo kod njih? - upita Zaviša.
- Pa mogli bismo – dočeka Branilo. - Usput nam je, a negde
moramo noćiti.
- Hajde preži! - reče Zaviša pa poteže rudu i izvuče kočiju iz
šupe.
- Pa nama konji i nisu potrebni kad ti tako vučeš – našali se
Branilo.
- Nisi ni ti slabiji – uzvrati mu Zaviša.
- Cveto, dovedi Miloša, ponesi mu prtljag i zovi Renku i
Vedranu. Da ugrabimo dok ne ogreje vrućina – zapovedi Branilo.
- Nema sad vrućine kao letos – reče Zaviša. - Videćeš, moći
ćemo ceo dan da putujemo.
- Znam – odvrati Branilo – ali ipak ugreje oko podne.
Cveta ode prema prolazu u ogradi da dovede Miloša, a na vrata
Zavišine kuće izađoše Ozrenka i Vedrana.
- Lepotice, jesi li spremna? - upita je Cveta.
- Jesam – procvrkuta Vedrana. - A Miloš?
- Sa' će i on. Idem po njega, ako se nije predomislio.
- Nije – promuca Vedrana, tešeći se.
Juče ju je pitao: „A šta bi bilo kad ne bismo otišli u to
učilište?“ Naravno, samo se šalio, ali, ko zna, možda se stvarno
predomislio.
- Nije, nije – reče i Cveta i ode svojoj kući. Ubrzo se pojavi
vukući Miloša za ruku.
- 'Ajde, sine, evo je Veja već spremna, a ti se zatežeš. Šta ti je
sad?
- Nisi se valjda predomislio? - pita ga Branilo. - 'Ajde, Neven i
Ljiljan cupkaju od nestrpljenja.
- A gde ću da plivam?! - provali iz Miloša.
- A, to tebe muči! - uzviknu Branilo. Ne brini, ima tamo jezero
25