E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 265

kažeš. - Pa, sad je sve u redu. Ja sam dobro, kola su natovarena, možete da vozite blago u Gradinu. A ne, Ratko ostaje ovde, ti ideš sa mnom. Blago ćemo za sad smestiti u tvoju kolibu Rale. - Dobro, teraj - Ratko. Branilo sede na mesto kočijaša i reče Miološu: - Penji se sine. Miloš se pope na naslagane sanduke i smesti se nekako među njih da ne ispadne iz kola. - Teraj tata. Branilo cimnu uzde i istera kola iz podruma. Zatim pođe nizbrdo istom stazom kojom su došli. Sad je to konjima bilo kudikamo teže jer su natovarena kola težila da se skotrljaju nizbrdo. Zato je Branilo morao da obuzdava konje da ne jurnu. Dosad nisam ni primetio koliko je ova padina strma, pomisli on. 265