- Pa. sigurno su i oni tovarili. Ovo bi mogao i Miloš da ponese.
Miloš se saže i pokuša da podigne. Odmahnu glavom i reče:
- Ne mogu.
- Zar ne znaš neku čaroliju?
- Znam, ali ne treba koristiti čarolije za nešto što možeš učiniti
i bez njih.
- Pa eto, ne možeš - reče Branilo.
- Ne mogu ja, ali vi možete, kažete da vam je lako. Čarolija nije
neophodna.
- Nije neophodna, ali je poželjna. Tako bismo brže završili reče Branilo.
- Dobro, maknite se! - opomenu ih Miloš.
Ratko i Branilo se skloniše u stranu. Miloš se i sam odmače u
stranu, prekrsti ruke na grudima i netremice se zagleda, ali ne u
sanduke s blagom kako su očekivali, već u kola.
Ni Branilo, ni Ratko nisu videli kako se to dogodilo, ali kola su
odjednom bila natovarena i sanduci u njima uredno složeni. Pored
zida više nije bilo blaga.
- Sine, šta to uradi?! - čudio se Branilo.
- Pa tražio si čaroliju - sleže Miloš ramenima i skljoka se na pod.
Branilo dođe do njega i potapša ga po obrazu.
- Sine, šta ti je?
- Nije ništa, samo sam umoran – reče Miloš. – Ma ne brini se
oče.
- Od čega umoran kad ništa nisi radio? - pita Branilo.
Miloš pogleda natovarena kola.
- Dvaput sam koristio čaroliju. To iscrpljuje.
- Oprosti sine, nisam znao - promuca Branilo pokajnički.
- Ništa. Brzo ću ja biti dobro. Dajte mi samo malo vode.
Branilo skide tikvu sa vodom koju je nosio za pojasom i pruži
je Milošu. Miloš je uze, napi se vode pa je vrati Branilu. Zatim skoči
na noge.
- Evo, sad sam dobro - reče.
Branilo ga zagrli.
- Uplašio si me sine.
- Ma sve je u redu, samo ne treba često koristiti čaroliju.
- A ja sam te naterao - zabrinuto će Branilo. - Trebalo je da mi
264