38. MOŽETE DA VOZITE BLAGO
Branilo sede na mesto kočijaša i pažljivo potera kola niz prokopani prilaz. Uvezao ih je u podrum i odvezao do kraja podruma
gde ih je okrenuo. Tada je stao. Ispred njega su bila vrata podruma
kroz koja su sada prodirali zraci sunca jer je sunce bilo nisko, a
vrata okrenuta zapadu.
On priđe najbližem sanduku i otvori ga.
- Ovo nije zlato! - uzviknu on. - Rale, odi da vidiš!
Ratko dođe i pogleda u sanduk. U njemu su se presijavali dragulji.
- Nije zlato, ali jeste drago kamenje. To je možda vrednije i od
zlata - reče on.
- A čemu to služi? - upita Branilo.
- Služi za izradu nakita. A nakit služi za ukrašavanje. Zar nikad
nisi video nakit? Naše velmože vole da ga nose na odeći. Time
ističu svoje bogatstvo. A naročito žene obožavaju nakit. Viđao sam
žene u Grčkoj i Rumeliji sa zlatnim lancima oko vrata na kojima
blistaju dragulji.
- Svašta! - reče Branilo. - Ja svojoj Cveti ne bih dozvolio da nosi
nešto tako.
- Nemoj tako, Branče. Ženi treba dozvoliti da čini ono što želi,
ako time nikog ne ugrožava.
- Znam, ali, taj... nakit. Čemu to služi?
- Žena voli da blista, da bude lepa sebi i drugima, da bude
primećena.
- Ako je žena lepa biće primećena i bez nakita.
- U pravu si, ali žene vole da se kite. Ne možemo ništa protiv
toga. Pa video si da i Koviljka ponekad zadene cvet u kosu.
- Da - potvrdi Branilo. - To čini kad je posebno dobro
raspoložena. Obično s proleća kad slavimo Vesnu.
- Pa, eto! Ne znamo zašto žene vole da se kite, ali vole i treba
im ugoditi - zaključi Ratko. - Nego, daj da tovarimo!
Ratko se saže i uhvati sanduk sa obe ruke, podiže ga i stavi na
kola.
- Dobro je što su ovako raspodelili na manje sanduke. Lakše se
tovari i više stane u kol a.
263