- Zar onda ne bi bilo pošteno vratiti to podanicima?
- Pa bilo bi – složi se Ratko – ali ovog trena ne znaš ko su. Oni
ne ratuju. To su kmetovi koji rade za gospodara i svojim radom
mu stiču blago koje smo mi sada našli. Ko zna ko ga je zaradio i za
kog gospodara. Pa i vi iz Gradine dajete desetinu knezu.
- Dajemo, ali u pšenici, vinu, stoci... Ne dajemo mu novac.
- A knez vaše proizvode proda trgovcima za novac kojim kupuje odeću, obuću, nakit... tako radi ljudsko društvo, država. Bez
razmene dobara nema opstanka ljudskog društva.
- Velmože kupuju i oklope, mačeve, halebarde svojim vitezovima da ratuju za njih, a mi svoj alat sami plaćamo. Dao sam
akov vina Borku za novo ralo da bih njime zaradio desetinu za
kneza. Zašto nama ne kupuje motike, srpove, kose, vile? I mi
radimo za njega. Ništa ne uništavamo, ne rušimo, ne palimo kao
vitezovi, a njihov rad se više ceni - obrazlaže Branilo.
- Tako ti je to, moj Branče, uvek je onako kako moćni odluče.
- E, sad dosta priče! - podseti ih Miloš. - Hoćete li vi da kopate
taj prilaz ili da vam ja iskopam?
- Pa, ako ima neka čarolija... - poče Branilo.
- Ha,ha, ha, ne postoji, bar ne da ja znam - reče Miloš.
- Mogu da uzmem ašov i i lopatu pa da kopam kao i vi!
- Ne sine, ti si dosta učinio. Mi ćemo. Hajde Ratko!
I Branilo poče budakom da obara obalu rupe prema kolima u
širini podrumskih vrata. Ratko je lopatom izbacivao zemlju. Kad
su prokopali prilaz širok koliko vrata od podruma, sunce je već
bilo iznad Žrnova i u podrum je opet počeo da se useljava mrak.
- Trebaće nam baklje, a ovde nema ni smreke, ni bora, ni jele,
samo hrast, javor, brest... - vajkao se Branilo.
- Imam ja fenjer u kolibi, nema razloga za paniku.
- Ma, sve nešto mislim – započe Branilo – zašto mi uopšte
pomeramo blago odavde? Blago je tvoje, ti si ovde. Najbolje da tu i
ostane. Napravi dvorac, oženi se, radi s njim šta hoćeš.
- Ha, ha, ha, ja da se ženim - zasmeja se Ratko. - Branče, jesi li ti
pri sebi?! Ja da se ženim u svojih šezdeset i pet godina! Nema žene
koja bi me htela sad. Osim toga, blago je onoga na čijoj jezemlji
pronađeno. Ovaj pašnjak je tvoj, znači da je i blago tvoje. Nosi ga u
Gradinu pa vidi šta ćeš s njim.
259