- Provalićemo, za čega imamo budak.
- Ne morate da provaljujete - doviknu Miloš koji je napustio
svoje mesto u hladu i nadvirivao se nad rupu. - Ja ću ih otvoriti.
- Zar čarolijom, đavoljom rabotom - pobuni se Ratko.
Miloš skoči u rupu i potapša ga po ramenu.
- Nije to đavolja rabota, oče Ratko, ne boj se. Zar ti ja ličim na
đavola?
- Ne znam sine, nisam ga nikad video, fala bogu!
- I nećeš. Oče Ratko, nas su učili kako da koristimo prirodne,
znači božije sile da bismo činili dobro i pomagali ljudima. To je
čarolija. Nema tu nikakve đavolje rabote.
- Pusti ga, Ratko, pa znaš Miloša - reče Branilo.
Ratko se prekrsti i odmače se od vrata.
- Pa, hajde sine, otvori ako misliš da umeš.
Miloš uhvati za kvaku i duboko se zamisli. Pokušavao je da vidi
u unutrašnjosti brave koji delić se zaključava i šta treba da pomeri
da bi se brava otključala. Kad je otkrio, mislima je pomerio kvačicu
i brava se otključala. On pritisne kvaku i širom otvori vrata.
Ustajali vazduh i podrumski mrak pokuljaše napolje.
257