36. OTVORI AKO UMEŠ
Kad je doterao kola, ovce se polako udaljiše od toga mesta
oslobađajući im prostor za kopanje. Branilo zabode ašov u zemlju i
poče da kopa. Zemlja je naizgled bila svuda ista, ali samo odozgo.
Kad je skinuo drugi sloj već se videlo da je zemlja tu rastresitija
nego što bi trebalo. Uzeo je lopatu i bez kopanja skinuo treći sloj
ispod koga se pojavi kamenje kakvo se inače javlja u zemlji, ali kad
je bolje zagledao video je da su neki komadi bili klesani ljudskom
rukom. Uzeo je budak i nastavio da kopa sa više nade.
Dok je posle izbacivao iskopanu zemlju i kamenje sa dna rupe
iznenada začu neki drveni zvuk i vide da je lopatom udario u nešto
sa strane. Opet je uzeo ašov i stao pažljivo da proširuje rupu kopajući pored toga drveta. Kad je opet izbacio iskopanu zemlju, video
je da su to neka vrata u zemlji.
- Ratko, dođi da vidiš! - uzviknu uzbuđeno.
Ratko se nagnuo nad rupu.
- Šta je to, neka vrata?
- Tako izgleda - odgovori Branilo. - Samo, moramo ih još otkopati da bi se mogla otvoriti.
- De, sad ću ja - reče Ratko i skoči na dno rupe. - Izađi ti, odmori se malo, nema prostora za obojicu.
Branilo izađe i pođe ka Milošu koji je sedeo u hladu na ivici
šume i dalje duvajući u sviralu.
- Jeste li našli blago? – upita ih.
- Našli smo neka vrata pod zemljom – odgovori mu otac – a da
li ima blaga, videćemo kad ih otvorimo.
- I šta ćemo s tim blagom, ako ga stvarno bude? - upita Miloš.
- Videćemo. Blago je Ratkovo, šta on odluči.
- Ajd' da mu napravimo kuću i da ga oženimo - predloži Miloš.
- Ali, on je monah - reče Branilo.
- Ne mora više da bude, ispunio je zavet.
- Dobra ti je zamisao, videćemo šta on kaže. Idem da vidim
dokle je stigao sa kopanjem.
Kad je Branilo zavirio u rupu, vidi da su otkopana ne samo
vrata već i delovi zida sa jedne i druge strane vrata.
- Kako sad da ih otvorimo? - upita Ratko. - Imaš li ključ?
256