E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 254

- Izvrsno je majko – reče Branilo brišući usta nadlanicom – ti uvek praviš dobru polivku. - Samo je Stana kuva bolje od mene, to priznajem. - Ih, Stana! Stvorio je bog za sve. - Nije ti ni Cveta loša, ne možeš da se požališ. - Pa i ne žalim se, majko, Cveta je divna, naročito otkad smo prošlog leta bili na Miroču. Ne znam šta joj je Dara vračala, ali, vredelo je. - Nije joj ništa vračala, samo joj dala cimet da stavlja u vino i rekla joj da pije čaj od matičnjaka. I fala bogu rodi dve divne devojčice. Divne su – nasmeja se Branilo – samo još kad bih mogao da ih razlikujem. - Možeš, sine, Zora ima mali mladež ispod levog oka, kao zrnce je, a Dana nema. - Znači, treba da im zavirujem ispod oka, uvek kad hoću da vidim koja je? - Ma samo dok se ne navikneš, posle ćeš ga videti i bez zavirivanja, a kad porastu biće toliko različite da ti ni mladež neće biti potreban da ih razlikuješ. 254