- Polako, Ratko, nije mač za vratom.
- Kad treba nešto da uradiš, uradi to odmah, ne oklevaj!
Dođoše do letnje kuhinje i sedoše za astal ispred nje, a
Koviljka iznese tepsiju sa pitom i krčag vina. Branilo napuni čaše i
oni nazdraviše.
- Za blago! - reče Ratko.
- Za blago - prihvati Branilo.
- Kakvo blago? - trže se Cveta.
- Ratko kaže da na Badlju ima zakopanog blaga - objasni joj
Branilo. - Posle užine prežemo konje u kola i idemo da ga otkopamo.
- Neka vam je sa srećom, sine. Daj bože da je to istina.
- Zar i ti sumnjaš, majko?
- Pravo da ti kažem, sine, to mi je neverovatno. Ali, idite,
pogledajte. Ponekad se bajke obistine.
- O, to ja izmišljam bajke! - uzviknu Ratko.
- Oprosti Ratko, nisam rekla da ti izmišljaš, ali moraš priznati
da je čudno i neverovatno da na livadi bude zakopano blago.
- Nije ništa čudno. Badalj nadvisuje okolna brda, gotovo je iste
visine kao Žrnov. Možda je i na njemu nekada bilo neko rimsko
utvrđenje.
Ko zna - sleže Koviljka ramenima. – Ali sedite da jedete, polivku sam držala ovde pored vatre, nije se ohladila. Hoćete li da vam
prepečem stari hleb za polivku?
Može – složi se Branilo – znaš da ja to volim.
- A, juha vam je polivka? - reče Ratko. - A ja se sve vreme pitam
šta je to, nisam mogao da zaspim.
- Hahaha! - nasmeja se Koviljka. - Jak ti je razlog da ne spavaš.
- Pa nisam do sad čuo tu reč, a obišao sam i Bugarsku i Vlašku i
Hercegovinu do Dubrovnika, samo u Dubrovniku nisam bio.
- Zovemo je polivka zato što njome polivamo hleb. Evo, sad ćeš
da vidiš kako to Branče radi.
Sedoše za sto i Koviljka im donese prepečen stari hleb koji je
upravo skinula sa vrele ploče nad vatrom. Branče stavi hleb u tanjir pa sipačom zahvati polivku i poli je preko hleba. Zatim kašikom
usitni raskvašeni hleb i pokusa sve iz tanjira.
- Je l' dobro, sine?
253