E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 253

- Polako, Ratko, nije mač za vratom. - Kad treba nešto da uradiš, uradi to odmah, ne oklevaj! Dođoše do letnje kuhinje i sedoše za astal ispred nje, a Koviljka iznese tepsiju sa pitom i krčag vina. Branilo napuni čaše i oni nazdraviše. - Za blago! - reče Ratko. - Za blago - prihvati Branilo. - Kakvo blago? - trže se Cveta. - Ratko kaže da na Badlju ima zakopanog blaga - objasni joj Branilo. - Posle užine prežemo konje u kola i idemo da ga otkopamo. - Neka vam je sa srećom, sine. Daj bože da je to istina. - Zar i ti sumnjaš, majko? - Pravo da ti kažem, sine, to mi je neverovatno. Ali, idite, pogledajte. Ponekad se bajke obistine. - O, to ja izmišljam bajke! - uzviknu Ratko. - Oprosti Ratko, nisam rekla da ti izmišljaš, ali moraš priznati da je čudno i neverovatno da na livadi bude zakopano blago. - Nije ništa čudno. Badalj nadvisuje okolna brda, gotovo je iste visine kao Žrnov. Možda je i na njemu nekada bilo neko rimsko utvrđenje. Ko zna - sleže Koviljka ramenima. – Ali sedite da jedete, polivku sam držala ovde pored vatre, nije se ohladila. Hoćete li da vam prepečem stari hleb za polivku? Može – složi se Branilo – znaš da ja to volim. - A, juha vam je polivka? - reče Ratko. - A ja se sve vreme pitam šta je to, nisam mogao da zaspim. - Hahaha! - nasmeja se Koviljka. - Jak ti je razlog da ne spavaš. - Pa nisam do sad čuo tu reč, a obišao sam i Bugarsku i Vlašku i Hercegovinu do Dubrovnika, samo u Dubrovniku nisam bio. - Zovemo je polivka zato što njome polivamo hleb. Evo, sad ćeš da vidiš kako to Branče radi. Sedoše za sto i Koviljka im donese prepečen stari hleb koji je upravo skinula sa vrele ploče nad vatrom. Branče stavi hleb u tanjir pa sipačom zahvati polivku i poli je preko hleba. Zatim kašikom usitni raskvašeni hleb i pokusa sve iz tanjira. - Je l' dobro, sine? 253