E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 243

na sasvim suprotnoj strani. Zato se nije ni uznemiravao. Bio je svestan da je šteta da tolika šuma izgori, ali on nije mogao ništa da učini osim da se moli bogu što je odmah i učinio. Jer, vode za gašenje požara nije bilo, izvor je bio slab, jedva je podmirivao njihove potrebe. A i da je bilo vode, nema čime da je prenese od izvora do vatre. Zato je Ratko molio. Molio je Boga da pošalje kišu, oluju, grad, bilo šta samo da ugasi požar da ne strada toliko drveće, a sa njim i sve živo u njemu. Već je čuo neko pištanje sa one strane. Isprva je bilo slabašno, jedva čujno, a zatim postalo jako i bolno, tanko i oštro poput sečiva njegovog mača koji je nosio u bici kod Velbužda kad su se ono tukli protiv Bugara. Ratko nije mogao da podnese toliki bol makar bio i tuđ zato skoči i potrča u šumu. Ovce su stajale uzdignutih glava njušeći vazduh ali se nisu pomerale da beže, verovatno ne znajući kuda bi. Ratka su noge i snaga još uvek dobro služile tako da je za tili čas bio na ivici požara. Pištanje se čulo iz jednog čestara koji vatra još nije zahvatila ali ga je okružila sa svih strana. - Čobane, zaboga, izbavi me iz ove vatre! - začu Ratko pišteći glas i ugleda zmiju oko koje su lizali plameni jezici i vatra samo što je nije zahvatila. Ratko uze koplje-badalj, odnosno svoj čobanski štap i pruži ga preko vatre do zmije. Zmija je bila deblja od štapa, ali se ipak uspuza po njemu pa preko Ratkove ruke domili njemu na rame o savi mu se oko vrata. Ako me sad stegne, gotov sam, pomisli Ratko. - Šta je to, u zao čas! Ja tebe izbavih, a sebe pogubih -uzviknu Ratko uplašeno. Zmija mu odgovori: - Ne boj se ništa, nego me nosi kući mome ocu. Moj je otac zmijski car. Tada se Ratko seti ovaca koje je ostavio same na pašnjaku i stane se izgovarati: - Ne mogu ti to učiniti, zmijo. Ne smem ostaviti ovce same, a tu je i gospodarev sin, još je dete, ne mogu ga samog ostaviti. Zmija mu zavuče glavu u nedra pa reče: - Ne brini se nimalo za ovce; ovcama neće biti ništa; samo hajde što brže. Zna se Miloš brinuti o sebi, p omisli Ratko pa sa zmijom oko 243