E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 242

(II) 32. ŠUMSKI POŽAR Prošla je zima i počelo proleće sledeće godine. Ratko je prezimio u svojoj kolibi u Gradini, upoznao je Dobrotu i mnogo drugih seljana, učestvovao u seoskim svečanostima i skupovima. S jeseni je doterao sa Badlja ovce, zatvorio ih u tor pored svoje kolibe i preko zime im pomagao da se ojagnje. Tako da su u travnju on i Miloš poterali na Badalj više nego dvostruko brojnije stado nego što je bilo lani. Samo jaganjaca je bilo više od trideset, tako da je celokupno stado brojalo četrdeset i dva-tri grla. Miloš je odlučio da ostane sa Ratkom na Badlju. To je Vedrani teško palo, ali smatrao je sada da više nije toliko mali da bi se igrao sa devojčicama, pogotovo što je i Cveta rodila dve koje ništa drugo nisu radile samo kmečale, sisale i spavale. Zato je Miloš rešio da ostane sa Ratkom. Pored izvora je iskrčio neveliki komad zemljišta i napravio vrt u kome je sadio i sejao mrkvu, grašak, kupus, krastavce... Hteo je da poseje i dulek, ali kad je video koliku vrežu puštaju krastavci shvatio je da mu je vrt previše mali za takve biljke i odustao je. Vrt je ogradio plotom da ne bi ovce ulazile kad dolaze na pojilo. - Preskakaće - rekao mu je Ratko. - Ali imaju čobanina. Dok one preskoče, čobanin će stići da ih spreči – smeškao se Miloš. - Dobro, ako ti tako kažeš - slegnuo je Ratko ramenima. - Pa sad sam ja tu, oče Ratko, dok ti ne porasteš”, našali se Miloš. On je počeo da Ratka zove 'oče Ratko' kad je shvatio da je Ratko monah i istrajavao u tome iako je Ratko zahtevao da ga zove samo imenom. Jednoga dana dok je Miloš radio u vrtu, a Ratko bio sa ovcama na pašnjaku, začu se neki huk i ovce se uznemiriše. Huk je dolazio sa južne padine, suprotno od Miloševog vrta, tako da on to nije mogao primetiti. Ratko je čekao da čuje šta će dalje biti da bi se stvar razjasnila. Kad je čuo pucketanje I video dim, shvatio je da je požar zahvatio šumu na južnoj padini. Srećom, pašnjak je činio prirodnu zaštitu tako da je Ratko znao da požar ne može da dosegne ni do ovaca, ni do kolibe, a još manje do Miloša i njegovog vrta 242