30. PRESLIKANA PEĆINA
- Hajde sad da ti pokažem kolibu i mlekar - reče Branilo i pođe
prema kolibi koju je sagradio u senci velikog hrasta. Koliba je bila
sagrađena od hrastovih debala rascepljenih na pola čiji su ravni
delovi bili okrenuti unutra, a obli u polje tako da se spolja činilo da
je cela sagrađena od debala. Mlekar je bio uz nju, ukopan u zemlju
da bi bilo hladnije.
- Evo, sad imaš pećinu od drveta - reče Branilo.
- Lepo, da vidimo šta je unutra – reče Ratko – I gde je ognjište?
- Ali pogledaj prvo kakav lep pogled imaš ovde - reče mu
Branilo. - Odavde vidiš i svoje planine u kojima si živeo i iza kojih
ujutru sunce izlazi, I Žrnov, gde sunce zalazi; vidiš Kosmaj, Venčac,
Bukulju, pa čak I Gledić, prema jugu…
- Otkud ti znaš sva ta imena? - začudi se starac.
- Išao sam i raspitivao se, volim da znam. A sad, hajdemo unutra.
Branilo otvori vrata i uđe, a Ratko za njim.
- Čekaj, pa šta je ovo? - zastade Ratko kad osmotri unutrašnjost.
- Tvoja pećina!
- Pa ti si je preslikao! - uzviknu Ratko.
- Nisam, nisam imao kameni krst pa sam napravio drveni, ali,
sve ostalo je isto.
- Ali, ja sam navikao da na mojoj ravni pred pećinom ložim
vatru i kuvam jelo.
- Sad imaš ognjište u kolibi. Zimi i kuvaš jelo i greješ se.
- Ali, leti će mi biti vrućina - reče Ratko.
- Pa ti napravi vatrište ispred kolibe kao što si tamo ispred
pećine.
- Svakako – složi se Ratko –ali kamin je zaista lep, moram da
priznam.
Kamin je stajao na sred kolibe i bio je ozidan od kamena sa
izvedenim dimnjakom po ugledu na kamin u Živkovoj šumskoj
kolibi koji je Branilo video još pre desetak godina.
- To sam pregledao od Živka - priznade Branilo. - On ima isti
takav u svojoj šumskoj kući.
- Taj Živko svašta zna da radi. Kakav samo lep vrt ima.
239