uši. Možda je od toga i ogluveo.
- Sigurno je od toga… Nego, mi se zapričali, a Branila nigde,
izgubili smo ga.
- Nismo, tu je on, sigurno je negde skrenuo.
Stojali su tu i osvrtali se oko sebe ne znajući šta da rade. Ovce
se raštrkaše po livadi. Neke su pile vodu na potoku, neke brstile
dok se Branilo ne pojavi iz šume vodeći konja za uzde.
- Hej, ovamo! - zamaha on rukama.
Desnom rukom je pokazivao nevidljivu stazu između drveća.
Trebalo je sad sakupiti ovce i poterati ih stazom koju ne vide i
kojom nisu nameravale da idu. Miloš je odmah uočio u čemu je
teškoća. Ako poteraju ovce one će se raštrkati po šumi ne obazirući se na stazu. Znači, treba ih voditi, ali kako? Milošu pogled
pade na ovna predvodnika. On će ih voditi, ali kuda mi hoćemo,
pomisli Miloš. Priđe ovnu, uhvati ga za donju čeljusti podiže mu
glavu. Nekoliko časaka ga je gledao u oči i nešto mu govorio.
- Hajde sad za mnom - reče mu, uhvati konja za uzde i povede
ga stazom uzbrdo. Ovan pođe za njima, a za njim i sve ovce.
Staza se pela ukoso i obilazila oko celog brda, ali su uskoro bili
pod samim vrhom. Uskoro izbiše na prostranu ravan odakle se
pružao pogled na sve strane. Ovce se odmah razmileše po
pašnjaku pasući sočnu travu.
- Kad ih vidim ovako kako slatko jedu i meni se pase. Znači,
ovo je taj Badalj. A šta je ono tamo? - pokazivao je na udaljeno
veće brdo na čijem su se vrhu videle neke zidine.
- Ono je Žrnov - reče Branilo, neke razvaline ostale od Rimljana.
- Šteta što to neko ne obnovi - primeti Ratko.
- Nema ko, preče im je da se međusobno ubijaju zbog vlasti.
- Obnoviće pobednik. Voleo bih da to bude knez Vratko, ali
priča se da su Mrnjavčevići sve moćniji.
- Vratko?! - uzviknu Miloš. - Pa ja njega znam.
- Otkud ga znaš? - pita Ratko.
- Njegov štićenik Ivan Kosančić je moj drug iz učilišta. I tata ga
je upoznao - objasni Miloš.
- Video sam Vratka - potvrdi Branilo. - Sviđa mi se taj starac.
- Vratko je moj drug. Često su nas mešali zbog sličnog imena.
On ima devet sinova. Kad bi bar jedan od njih uspeo da obnovi
235