E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 234

28. UKINI KORIST I RATOVA NEĆE BITI U rečicu bez vode ulivao se potok bez vode. Branilo pođe pored njega, a stado sa Ratkom i Milošem za njim. Dolina kroz koju je potok krivudao bila je uska, ali je bila dolina i to starca podseti na njegov klanac i pećinu u kojoj je živeo. - Ovde negde mora da ima pećina - reče kad dođoše u jedan tesnac čije su strane bile obrasle šipkom i trnom.” Miloš se nasmeja. - E, to ovde nećeš naći. Jedina pećina koju sam ja video, osim tvoje, je medveđa jazbina koju je pokojni Tvrdoš, Borišin otac, zaplenio od medveda. - Znači, ima medveda? - progovori Ratko u neverici. - Niko ih nikad nije video od tada kada ga je Tvrdoš ubio. Kažu da je imao mesa za dve zime. - Dobro je, već sam se uplašio da ću morati da branim ovce od medveda. - Ne brini, ovde su najopasnije zverke lisice i jazavci. Ponekad zimi naiđu vukovi sa Karpata, ali, na zimu ćete i ti i stado biti na sigurnom. - Pa šta radite kad naiđu vukovi? - Kako šta, seljani naprave hajku pa ih oteraju. A pre dve zime, ja sam ih oterao čarolijom”, reče dečak ne bez ponosa, iako nije voleo da se hvali. - Kako si to uspeo? Znao je da Miloš ne laže, nije mu delovao kao lažljivac, ali je bio radoznao. - Bilo je lako. Prikazao sam im se kao Šuman. - I oni su ti poverovali?! - začudi se. - Postigao sam s njima pogodbu. Obećao sam im dva ovna te večeri, a da nas ostave na miru do sledećeg meseca. Pristali su, bili su gladni. - Svaka čast, Miloše! Znači, umeš i da se pogađaš. - Pa bolje tako nego da smo napravili hajku. Nekoliko bi sigurno stradalo, naši su vešti s kopljem, a i neko od naših bi mogao da propadne kroz led, kao nekad davno, pre moga rođenja, kad je deda Dobrota propao u Dunav. Izvukli su ga, ali su ga posle bolele 234