25 OBEĆAVAM TI DA ĆEŠ DOGODINE IMATI UNUČE
Branilo, Zaviša, Cveta, Ozrenka I Vedrana stigli su u Gradinu
prethodnog dana oko podne. Branilo i Zaviša odmah požuriše da
pripreme smeštaj za Ratka i ovce. Branilo je još pre dve godine
napravio gostinsku kolibu u dnu voćnjaka, tik pored ergele. Sada
je tu planirao da smesti Ratka, a ovce neka planduju u voćnjaku i
nek jedu zelene šljive dok ih starac ne otera na Badalj gde ih je
čekao spreman tor i druga, veća i udobnija koliba.
Koviljka pozva Cvetu u stranu.
- Ćero, šta ti je rekla Dara? - upita je polutihim šapatom.
- Rekla mi je da sam previše stegnuta, da treba da se prema
Brančetu ophodim kao da mi je drug u igri, a ne sa strahopoštovanjem kao do sad. Rekla mi da triput dnevno pijem čaj od
matičnjaka, a uveče po dve čaše vina pred spavanje.
Koviljka je ozbiljno klimala glavom.
- Oprosti ćero, to je trebalo ja da ti kažem čim sam primetila da
se prema mom sinu ophodiš kao prema gospodaru, a ne kao prema mužu koji ti je drug u svemu. Ali, mislila sam da ćete vremenom, kad se zbližite...
Koviljka krajičkom marame ispod koje joj je provirivala seda
kosa poče da briše oči.
- Neka mamo, sad znam. I ja sam kriva. Ali, on je starosta, celo
ga selo uvažava i sluša, pa...
- Ali, ćero, vi ste drugovi, odrasli ste zajedno, bio ti je uvek kao
stariji brat.
- E to je to – trže se Cveta – nije mi brat, već muž i ljubavnik.
Obećavam ti da ćeš dogodine u proleće imati unuče.
- Daj bože, ćero.
230