26 . ZAPOVEDNIK OVACA
Na doksatu je Koviljka postavila gozbu za svoje najdraže, ali i
namernike. Znala je ona da ovakav događaj ne može proći bez
Prvoša. I zaista, tek što su započeli da se časte, Prvoš se pojavio
odozdo iz voćnjaka.
- Oho, je l' to neka gozba ovde! - uzviknu on.
- Gozba, nego šta. Došao mi unuk iz učilišta, zar to nije razlog
za slavlje.
- Bogami jeste - kaže Prvoš. - A šta je sad po zvanju?
U tom času Prvoš oseti da mu nešto skide kapu sa glave, a odmah potom Miloš se stvori ispred njega sa njegovom kapom u ruci
pružajući mu je.
- Školovani vilenjak, Prvoše - odgovori Miloš.
Prvoš zgrabi kapu sa obe ruke i natače je na glavu.
- Nemoj... da se izmotavaš sa mnom, je l' znaš!
- Oprosti Prvoše, nisam hteo da te uplašim, samo da ti
pokažem šta sam naučio.
Prvoš zaklima glavom.
- Mmm da, veliko je znanje potrebno da se mirnom čoveku
skine kapa sa glave - reče podrugljivo.
- Nemoj da se ljutiš, nego pusti tu gugutku što si je sakrio ispod
kape neka odleti.
I zaista na Prvoševoj glavi nešto zaleprša. Prvoš hitro skide
kapu i grlica zalepeta krilima i odlete.
- Ma! - uzviknu Prvoš i tresnu kapom o zemlju.
Koviljka se nasmeja na sav glas dok je Miloš kao nevinašce
stajao još uvek na istom mestu.
- Pusti sad kapu, Prvoše, nego dođi, uzmi nešto popij dok dođu
Branče, Zale, Ratko i ostali. Hoćeš vino ili pivo?
- Može - odgovori Ratko i sede na kraj klupe.
- Može, šta? - upita Koviljka.
- Pa to... što ti je hladno - snađe se Prvoš.
- Ide hladno - povika Branilo noseći dva oveća krčaga koja je
Koviljka još ranije stavila u potok da se hlade.
Prvoš pogleda po stolu na kome je bilo pogače, sira, luka,
pečeno jagnje, savijača sa nadevom od kopriva i sira i slatke pite
231