- Čekaj, idem i ja.
Posle nekolio časaka obojica su plivali u jezeru dok su im
košulje visile na granama drveća pored obale.
- Ratko, pa ti odlično plivaš! - uzviknu Miloš kad su obukli
košulje.
- Plivao je Ratko bolje nego ti sad nekad davno kad je bio mlad
- reče starac čežnjivo se smešeći.
Milošu ovo zazvuča kao pesma, pogotovo zato što je Ratko o
sebi govorio kao o nekom trećem. To je do sad čuo samo kod male
dece dok se još uče da govore.
- Nisi ti još mator, bar sudeći po plivanju - zaključi Miloš.
- Momci, doručak je na stolu - povika Dara sa stepenica.
- Ovde nema momaka, Daro - kaže Ratko. - Miloš još nije dorastao, a ja sam davno prerastao.
- Nisi u pravu, Miloš je vrlo blizu tome, a ti si još uvek mlad.
- Hvala što me tešiš. Moram priznati da mi godi da to čujem iz
usta lepe žene.
- Kao što i ženi godi da čuje da je lepa. Ali, dosta o tome, hajde
da prezalogajite pa na put. Živko je već pripremio stado, ovce su
site i napojene.
Na stolu u letnjoj jedilnici bila je vruća pogača, po tri jajeta na
dva tanjira, tanko isečeni listovi slanine, mladi luk i sir.
- Daro, ti hoćeš da se mi prejedemo pa da konji ne mogu da nas
nose? - našali se Ratko.
Dara se trže, zagleda se u nešto neodređeno pa se pljesnu po
čelu.
- Pa ti nemaš konja! - uzviknu. - Živkooo! - i otrča nekud.
Kad su završili s jelom, na putu pored jezera čekao ih je Živko
sa stadom i jednim konjem, vrancem.
- Ratko, ovo je Milinko - predstavi mu Živko konja.
- Miran je k'o bubica, nećeš imati muke s njim, jedino što voli
da se valja dok mu je jahač još na leđima. Ali to nije ništa, sačekaš
da se izvalja pa jašeš dalje.
- E, hvala ti Živko. Konj je konj, bolje i takav nego da pešačim
do Gradine.
229