24. OVO JE MILINKO
Ratka je probudilo svetlo. Pogledao je i video da dopire kroz
otvor u zidu iza njega. Otvor je bio veliki od tavanice pa skoro do
poda. Sa druge strane prozora ugleda drugu postelju u kojoj je
neko spavao. Prilika koja je spavala na njoj bila je mala, upola
manja od njega. Pa to je Miloš, i to mu pomože da se seti svega, i
gde je i zašto je tu i kuda je pošao.
Njegova košulja visila je na klinu pored vrata pored druge
manje, verovatno Miloševe. Ustade, obuče košulju i razgrnu
zavesu od providnog lanenog platna koja je prekrivala prozor.
Ispred sebe ugleda drvenu ogradu, a iza nje Živkov vrt u kome su
u urednim redovima rasli grašak, kupus, mrkva, a između njih
vreže krastavaca i duleka. Živko je već bio u vrtu i navodio vodu
kroz jarkove između redova.
Lepo je on to uredio, pomisli Ratko i iznenadi se kad postade
svestan da mu zavidi. Odjednom se seti detinjstva u Poreču i sebe
kako sa svojim dedom Novakom isto ovako prokopava jarkove
između redova graška i kupusa. Voleo je to da radi. A onda je
naišao rat i odjednom više nije bilo ni mame, ni tate, ni babe, ni
dede, ni vrta. Njega je pokupio neki vitez i posle nekoliko dana se
našao u carskom dvoru u Prizrenu. Naučili su ga da se bori
kopljem i mačem, zatim ratnom sekirom. Postao je i on vitez, a kad
je dovoljno odrastao krenuo je u rat zajedno sa drugim carskim
vitezovima. Kad god bi spalili i uništili neko selo, setio bi se svoga
uništenog sela i kuće iz koje kulja dim, a na krovu se pojavljuje
plamen. I mame i babe sa nekoliko nejake dece kako ih vuku za
ruke prema šumi. Oca su bili već odveli vitezovi razbojnici, a deda
je ležao ispred praga prerezanog grkljana stežući sekiru u
beživotnoj ruci.
Iza sebe začu pokret i vide Miloša kako ide prema klinu na
kome mu visi košulja.
- Dobro jutro, Ratko. Poranio si?
- Ima neko ko je poranio više od nas - Ratko mu pokaza Živka
kroz prozor.
- Živko već radi u vertu. Jezero je na drugoj strani, idem se
okupati.
228