20. BLAGO NJEMU, NE TREBA MU METLA
- Nego, mi se zapričali, a Cveta sigurno jedva čeka da te vidi seti se Dara. - Cveetooo!
- Pa zar je ona ovde? - iznenadi se Miloš.
- Tu su i ona i Renka, otišle su u vrt da naberu krastavce. Sad će
one.
- A gde je vrt? - upita Miloš.
- Tamo gde je ranije bilo konjsko dvorište. Ali ne znaš ti.
- Znam. Tamo gde isprežemo konje i gde ostavljamo kola.“
- Tamo - potvrdi Dara.
- Pa odoh da im se javim - reče Miloš.
- Pa ne moraš, sine, sad će one. Ali, ti si nestrpljiv…
- Nisam nestrpljiv, ali šta mi fali da malo prošetam, a i mami će
biti drago.
- Pa idi, onda. Cveta će uskoro da ima svoje dete koje će, možda,
više da voli, zato grabi dok si sam.
- Mama će imati dete! - uzviknu Miloš radosno. - Kad?
- Pa, idućeg proleća - odgovori Dara.
- A zašto ne odmah? - upita Miloš. - Ti si čarobnica, učini da to
bude odmah.
- Ne može, sine. Sigurno su vas učili da je čarolija korišćenje
prirodnih sila i zakonitosti da se pomogne ljudima. A bogovi su
odredili da žena nosi devet meseci.
- Znači, ni vaša čarolija ne može protiv prirode i bez prirodnih
sila? - upita Miloš.
- Sve čarolije su iste, Miloše, Razlika je samo u nameri. Moja
baba Stamena je koristila čaroliju da bi činila zlo. Ja je koristim da
pomažem ljudima, da činim dobro.
- Dobro, odoh ja u vrt da im pomognem - reče Miloš pa prelete
preko konjske ograde.
Dara ga je sa divljenjem gledala. Blago njemu, ne treba mu
metla, mislila je.
220