21. ZAISTA JE VEŠT MAJSTOR
Cveta i Renka su nabrale krastavce u kotaricu i spremale se da
se vrate kad Miloš dolete i stade pred njih.
- Ja ću to da nosim, mama, vi ste slabe.
- Sine – uzviknu Cveta i zagrli ga – stigao si, mamin vilenjak!
Te reči je uzviknula u oduševljenju što ga vidi, ne razmišljajući,
ali je to bolno podseti da on nije njen sin, već sin Zore, vilinske
kraljice, prve Branilove žene.
Miloš uze krastavac iz kotarice, obrisa ga sebi o košulju pa ga
zagrize.
- Jesi li gladan, sine? - upita Cveta.
- Nisam, mama, ali ti znaš da ja uvek mogu jesti, a od krastavca
se sigurno neću prejesti.
Kad je smazao krastavac, on uze kotaricu i podiže je sebi na
rame.
- Čekaj, sine, zajedno ćemo.
- Nema potrebe da se oboje naprežemo zbog tuceta krastavaca.
Ja ću to sam – reče on.
Išao je između vreža, trudeći se da ih ne izgazi.
- Kako je čika Živko to uredno posejao u redove - primeti Miloš.
- Nismo ni znali kakav je radnik, a bio nam je prvi sused. Mislili
smo da je pijanica i neradnik. Kako žena može da upropasti svog
muža - ubaci se u razgovor Re nka.
- Verovatno ga nije volela kad je pošla za njega. Koliko znam,
nisu se ni poznavali, roditelji su mu je našli.
- Pa nije važno. Kad živiš s nekim, vremenom ga upoznaš pa ga
zavoliš. Nismo ni mi znale naše muževe pre nego što smo ih
zavolele.
- Ja sam Brančeta zavolela čim sam se rodila. A tad sam ga i
upoznala. Volela sam ga ceo život.
- Pa i ja Zaleta. Al' drugo smo mi. Njegova žena, verovatno i ne
ume da voli. Ili nije ni želela da ga voli. Mnogi se uzmu iako se ne
poznaju pa se posle zavole.
- Tako je - potvrdi Renka.
- I ja mislim da su neki ljudi predodređeni da vole, a neki da
mrze. Njegova prva žena ni sopstvenu decu nije volela.
221