E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 219

- Hahaha! - zasmeja se Miloš. - Ahaha, eto vidiš – dočeka Dara – što ne ide, ne ide. A taj Ratko... - Ratko stiže sad s njima. Ide s nama u Gradinu. Unajmio ga tata da nam čuva ovce. - Pametno. Biće mu bolje sa ovcama nego samom u pustinji. Kakva ludost da tako kažnjava sebe. Okajava grehe. Budalaština. Dovoljno je da se pokaješ. Pa mnogo je grešio - primeti Miloš. - Koliko god da je grešio, devet godina isposništva je previše. - I ja to mislim, ali on je tako hteo - reče Miloš. 219