19. JA BRZO SPAVAM
Ujutru je Miloš prvi uzjahao i uputio se put Miroča. Iako je bilo
leto i velike vrućine, jutro je bilo sveže i maglovito u dolinama
kroz koje je jahao. Tek na Miroču magle više nije bilo.
Kad je došao do jezera, sjahao je i okupao se. Voda je bila prijatno sveža. Zatim se osušio na suncu, obukao se i uzjahao.
Odjahao je do palate. Tamo je, pod nadstrešnicom letnje jedilnice
zatekao Daru. Ona skoči kad ga ugleda.
- Miloše, stigao si? Dođi da te Dara zagrli. A gde mi je dete?
- Oni još nisu bili ustali kad sam ja krenuo. Sad će i oni, najviše
za jedan sat.
- A ti si poranio. Još nije podne, a ti si već tu. Svaka čast.
- Nisam hteo da se izležavam, kad ne mogu da spavam. Rano
smo legli, a ja brzo spavam.
- Hahaha“, nasmeja se Dara. - Ti sve brzo radiš, rekla bih. Brzo
spavaš, brzo jedeš, brzo jašeš.
- Ne žurim ja, Daro, ni u čemu, to se tako samo ugodi.
- I kako je bilo u učilištu? Ko je najbolji đak? - seti se da upita
Dara.
- Rojlu su pohvalili za spravljanje napitaka, kuvanje i vilinske
čarolije - odgovori Miloš.
- Blago meni, sad ima ko da me zameni u kuhinji. A tebe i
Vedranu?
- Vedranu su pohvalili za čitanje i pisanje, a mene za veštinu sa
kopljem na konju.
- Čestitam, Miloše, bićeš vitez.
- Hvala, ali nemam tu želju.
- A šta bi ti voleo da budeš?
- Voleo bih da budem monah, kao otac Teofil ili isposnik kao
deda Ratko - odgovori Miloš.
- Pobogu, dete, zar da promeniš veru i postaneš krišćanin?! zaprepasti se Dara.
- Ceo svet je krišćanski, Daro. Zašto ne bismo i mi bili?
- Dobro, sine, ali ti si mlad, zdrav, stvoren za velika dela. Taj
vaš otac Teofil je hrom, koliko sam shvatila. On i nije mogao da
bira, ali ti... Šta misliš kad bi Rojla htela da bude monahinja?
218