- Nije to nikakav podvig ako znaš gde da ubodeš. A ja imam
dosta iskustva u tome.
- Neće ti se skoro pružiti još jedna takva prilika - primeti
Branilo. - Kod nas nema medveda.
- Otkud znaš da nema? Možda se samo sakrio da ga ti ne vidiš.
- Ako se sakrio od mene, zašto se sakrio i od svih drugih. Ni
Zale ga nije video.
- A onaj što ga ubio Tvrdoš, čika Borkov otac? - seti se Miloš.
- Da – potvrdi Branilo – ali izgleda da je taj bio poslednji. Od
tada niko ni jednog nije video.
-Aha. Videli medvedi da ste opasni, pa se razbežali - reče Ratko.
- Izgleda da je tako - potvrdi Zaviša ozbiljno.
- A ako mi neki medved napadne vaše ovce tamo, šta da radim?
- upita Ratko.
- Pripitomi ga, deda Ratko – reče Vedrana – volela bih da imam
malog medu.
- Ni jedan medved nije toliko mali da bi se deca igrala s njim reče Zaviša.
- Ni beba od medveda? - upita Vedrana.
- Ni beba. Beba-medved bi mogla možda da se pripitomi, ali
odrastao medved ne.
- Jeste li završili s jelom? - upita Ratko kad je video da niko više
ne jede. - D a sklonim sudove pa da spavamo.
- Ja ću da sklonim i operem sudove - ponudi se Ravijojla.
- A ja ću da joj dodajem - reče Vedrana.
Ravijojla pokupi četiri tanjira sa stola i siđe stazicom do potoka da ih opere. Vedrana pokupi preostala dva pa joj odnese. Zatim
uze krpu, pokvasi je u potoku pa obrisa astal.
- Vredne vam ove devojke - pohvali ih starac.
- Vredne nam - ispravi ga Branilo. - Sad si i ti naš.
- Od sutra ću imati to u vidu - reče Ratko.
- A do tada ste moji gosti…
217