18. OVO JE PRAVA GOZBA
Dok su se oni brčkali u jezercetu, Ratko je oštrim nožem isekao
medveđi but, na šest delova. Zatim se seti kako je Miloš ješan pa
otcapari još jedan komad. Zatim je začinio već opranu i oceđenu
lisnatu salatu, izneo tanjire i kašike i kotao sklonio sa vatre. U
njemu se kuvalo korenje, zelen, kako ga žene zovu iako ništa nije
bilo zeleno, šargarepa je crvena, paštrnak i celer beli. Sitno je
iseckao vlašac i bacio u juhu. Zatim je izneo veliku pogaču umotanu u platnenu vrećicu i stavio na sto.
- Ohoho, ovo je prava gozba! - uzviknu Branilo kad su se vratili
sa potoka.
Ravijojli i Vedrani se još cedila voda sa kose.
Kad svi sedoše za sto, Ratko se prekrsti, izgovori Očenaš pa
reče:
- Blagoslovi, Gospode, ove darove koje večeras blagujemo.
Dragi prijatelji, izvolite, služite se.
-Juha je izvrsna – zaključio je Zaviša posle nekoliko zalogaja –
od čega si je pravio?
- Pa, kao što i sam vidiš, uglavnom od vode - reče Ratko.
- Ha ha. Vidim. Ali vidim da u toj vodi ima i još nečega - reče
Zaviša koji je i sam voleo šalu i nije se ljutio kad ga ovako neko
nadmudri.
- Ima mrkve, celera, paštrnaka, kupusa, luka... - stade Ratko da
ređa.
- Ima i prosa, rekao bih - javi se Branilo.
- A, pa proso je obavezno, da juha dobije gustinu. Ne valja kad
je skroz vodena.
- Meni se sviđa meso - reče Miloš.
On je već posrkao juhu, odlomio parče pogače i uzeo komad
mesa.
- Šta si to klao, isposniče? - ne izdrža Branilo da ga pecne.
- Jednoga gosta - odgovori Ratko ozbiljno. - Hteo je da mi zauzme pećinu pa sam ga malo bocnuo kopljem.
- Medved - objasni Miloš.
- Ubio si medveda! - uzviknu Branilo. - To je junački podvig za
tvoj uzrast.
216