17. RATKO IDE S NAMA U GRADINU
Odozdo se začu kloparanje kolskih točkova i iza okuke se pojaviše kola.
- Evo ih! - uzviknu Miloš.
Ratko ustade sa svoga panja, razgrnu pepeo, iz vatre izvadi
crepulju i stavi je na stočić.
- Večera je gotova.
- Oho, a šta to imamo? - upita Miloš kad mu nosnice zagolica
miris pečenog mesa.
Ratko se osmehnu, stidljivo kao da je nešto zgrešio.
- Ubio sam medveda. Hteo je da se useli u moju pećinu.
- Odlično, nikad nisam jeo medveđe meso.
- Svideće ti se, odležalo je u slanom rastvoru dvadesetak dana.
Siguran sam da je dobro.
- Mora biti dobro kad sam gladan - reče Miloš.
Kola stigoše na zaravan i Branilo skoči iz njih.
- Šta to tako lepo miriše? - upita kad ugleda crepulju na stolu.
- Ratko nam spremio medveđe pečenje - objasni Miloš.
- Oho, prijatelju – uzviknu Branilo – to je velika promena.
- Pa dosta ste vi postili sa mnom. Vreme je da vas ugostim kako
treba. I počastim zato što me vodite odavde.
Miloš zbunjeno pogleda Branila.
- Ratko ide s nama u Gradinu – objasni Branilo – unajmio sam
ga za čobanina.
Miloš oduševljeno zapljeska, a Ratko se radosno osmehnu.
- Ako me ne oterate na jesen kad vam više ne budem potreban
- reče Ratko.
- Ako budeš miran i poslušan, nećemo te oterati - ubaci se
Zaviša koji je u međuvremenu ispregao konje, odveo ih pod nadstrešnicu i dao im zobi.
- Trudiću se - obeća Ratko.
- A sad u potok, operite se pa dođite na večeru - zapovedi
starac.
Svi se uputiše stazicom uz potok, a pridružio im se i Miloš.
215