E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 214

se, valjda, podrazumeva. - Da sam se setio da pitam nekog od učitelja u Vilingoru, ali mi nije palo na pamet – zažali Miloš. - Da, nekih se stvari setiš tek kada ti iznenada iskrsnu u svesti. A zašto vi kasnite? Očekivao sam vas juče. Miloš sleže ramenima. - Zagorka je malo odužila sa raznim ritualima. Valjda joj bilo žao da se rastane od nas. - Zagorka je... - Ona je predvodnica vila, moja baba tetka - dočeka Miloš. - Da – klimnu Ratko glavom – ja sve zaboravim da si ti Zorin sin. Zašto tebe nisu uzeli za vilinskog kralja? Miloš odrečno zavrte glavom. - Ne može, žena mora da bude vilinska kraljica. - Pa zašto ne izaberu neku? Ima valjda neka da se nađe. - Pravo da ti kažem, ne znam - odgovori Miloš. - Ja retpostavljam da im i ne treba. Zagorka vrlo dobro obavlja ulogu starešine. - Je l' ta Zagorka mlada ili stara? Ako ti je baba... - Ne – dočeka Miloš – uopšte ne izgleda kao baba. Izgleda kao da je bar dvadeset godina mlađa od tebe. - A sigurno je starija. Vile ne stare. - Stare? - pobuni se Miloš. - Zagorka kaže da je njena mati, moja prababa, umrla pre dva stoleća u dubikoj starosti. - Sigurno je imala devet stotina godina - primeti Ratko. 214