postolje koje je Radoš sagradio specijalno za tu priliku i orenuše
se prisutnima. Zaori se pljesak i oni se pokloniše.
Opet istupi Zagorka.
- Dragi gosti, ovim nisu završeni svi rituali kojima se naši đaci
uvode u kolo vila i postaju ravnopravni članovi. Pozivam vas da
sutra, sat posle podneva, prisustvujete završnoj svečanosti, ovde
ispred učilišta, na obali jezera. Tada ćete videti i njihov prvi
zajednički let. Sada možete preći u zajedničku jedilnicu, gde će
vam biti poslužena užina.
Gosti ustadoše i napustiše dvoranu. Sa njima izađoše i naši
đaci. Vedrana, Flora, Janja i Rojla zastadoše na obali jezera.
- Janjo, a šta će da nam rade sutra? - upita Flora zabrinuto.
Janja je pogleda i nasmeja se.
- Flora, jesi li se ti to uplašila?
Flora zavrte glavom.
- Nisam se uplašila, ali je prirodno da uvek strepiš od nečega
nepoznatog i tajanstvenog. Evo, i Veja i Rojla strepe.
Vedrana potvrdi klimanjem glave, a Rojla reče:
- Ma šta ima da se plašimo! Zato smo i došle ovde, da postanemo vile. To je ono što će se desiti sutra.
- Ali,čula si šta je rekla Zaga, moraćemo da letimo - opet će Flora zabrinuto.
- Pa šta? - opet će Rojla. - I moji mama i tata lete, zašto ne bih i
ja.
- Pa i za moju babu pričaju da leti na metli, ali ja to nisam videla - seti se Flora.
- Koliko ja znam – najzad se oglasi Janja – to se događa samo
od sebe i mi ne moramo ništa da brinemo.
- Tačno tako - potvrdi Vedrana sećajući se svog prvog leta kada
je izvukla Srđu ispod leda.
Ipak je bila pomalo zabrinuta, jer joj se to više nikada nije desilo, iako je odlazila sama u šumu i svim silama pokušavala da
poleti.
205