13. ZAIGRALE BELE VILE
Površina jezera ispred učilišta blista i treperi na podnevnom
suncu. Kolo vila na obali ne mari za vrućinu. One igraju pevajući:
Jezero mirno
u gori sneva
a kolo vila
kraj njega peva;
želi da primi
u sebe nove,
mlađa'ne vile,
živahne, čile.
Obučene su u dugačke haljine raznih boja. Haljine su toliko
tanke da se jedva primećuju.
Ljuba je izvela đake i odvela ih puteljkom do suprotne obale.
- Hajde, skinite odeću - kaže im, morate u vodu.
Vedrana, Velinka i Flora se ustežu dok nisu videle kako Rojla,
Iskra i Janja razdragano zbaciše svoju odeću. Dečaci su odmah, bez
ustezanja poslušali.
Ljuba u ruci drži oveći cvetni venac. Ona prilazi vodi i baca venac u jezero uzvikujući:
- Lado i Jarilo, pogledajte na nas! Kupala, sestro naša, očisti tela
naša i duh naš u čistoj vodi živoj!
Zatim se okrene đacima.
- Na moj znak, skočite u vodu i plivajte dok ne osetite da
možete leteti. Tad poletite do druge obale i uhvatite se u kolo.
- A kako ćemo znati da možemo leteti?
- I kak ščе znaem, če možem da leti? - pita Velinka zaboravljajući u strahu da govori srpski.
- Znaćeš Velo, ako ne budeš znala nećeš poleteti, plivaj do
druge obale i uhvati se u kolo.
Velinki je laknulo. Ona staje pored Milana u vrstu. Ostali su levo od njih.
- Idemo sad priđite obali na pet koraka tako da posle malog zaleta možete skočiti u vodu - zapoveda Ljuba.
Deca prilaze obali.
- Tri, četiri, sad! - uzvikuje Ljuba.
206