E-book Slobodan Anić - Nemušti jezik | Page 204

Ravijojla! - Neka sada istupi Vojin, koji je naše mlade vilenjake podučavao ratničkim veštinama - prozva opet Ljuba. Vojin istupi napred i nakloni se. - Dragi gosti, dragi moji đaci, sa zadovoljstvom vas obaveštavam da su svi đaci uspešno savladali osnovnu ratničku ovuku. To ne znači da se mogu uspešno suprotstaviti u borbi ili nadmetanju nekom odraslom vitezu kao što je to knez Vratko, na primer (tu se Vojin duboko pokloni knezu, i ponovo se dvoranom zaori pljesak). Moram međutim reći, da se ratnička veština sastoji iz više posebnih veština i da ne bi bilo pravično kada bih za najboljeg proglasio samo jednog đaka koji je najbolji u mačevanju, na primer, a ne bih istakao nekog drugog koji je najbolji u borbi kopljem. Zato ću u svakoj veštini pohvaliti drugog. Dakle, za najboljeg u mačevanju proglašavam Ivana Kosančića iz Kuršumlije, štićenika kneza Vratka. Za najboljeg u borbi ratnom sekirom proglašavam Srđu Zlopogleđu iz Gruže, za najboljeg u borbi kopljem na konju proglašavam Miloša Obilića iz Gradine, i za najboljeg u borbi topuzom proglašavam Milana Toplicu iz Levča. Devojčice su od ratničkih veština učile i vežbale samo gađanje lukom i strelom, ali kao što su se dečaci zanimali za kuvanje, tako su se i one zanimale za borbene veštine. U gađanju lukom i strelom, najbolja je, kao što se i očekivalo Janja, štićenica Vilingora, ali se mora priznati da Vedrana iz Gradine ni malo ne zaostaje za njom. Vedrana čak ni u mačevanju ne zaostaje za dečacima. Sada će naša predvodnica Zagorka proglasiti i pohvaliti tri najbolja đaka uopšte. Zagorka istupi. - Uzimajući dakle sve u obzir, i slovenski jezik i predanja, i vrtlarstvo, i ratničke veštine, i naročito, vilinske čarolije, za najbolje proglašavam Miloša iz Gradine, Ravijojlu sa Miroča i Iskru iz Vilingora. Neka izađu da ih vidite i da se poklone.“ Miloš, Ravijojla i Iskra ustadoše sa svojih mesta u sredini dvorane i istupiše napred. Kao što se od muškarca i očekuje, Miloš je bio najviši, skoro za celu glavu viši od sićušne Iskre, koja je bila veoma lepa sa svojom dugom zlaćanom kosom i u plavetnoj haljini. Ravijojla je takođe bila prelepa u svojoj bledocrvenoj haljini i kosom boje meda spletenom u kike. Oni stadoše na drveno 204