- Pa kad ste se raspričali pa nikako da završite – reče Cveta.
- Pametni ljudi nikad i ne završavaju razgovor, samo postižu
pogodbu, ako su se nešto dogovarali.
- A mi još nismo postigli pogodbu – primeti Zaga.
- Ne znam šta da ti kažem, Zago. Prošlost i slovensku veru,
pouke o jeziku i vrtlarstvo može i ovde da nauči. Jedino to govorništvo, čitanje i pisanje i sastavljanje stihova...
- I zaboravila sam da ti kažem, grčki i latinski jezik.
- Šta će im grčki i latinski?! - začudi se Branilo.
- Kako šta će im! - usprotivi se Zaga. - Čovek što više jezika zna,
više vredi. Šta mi znamo! Ni sa Bugarima ne možemo da se sporazumemo bez nogu i ruku i bez kreveljenja, iako i oni govore slovenski. A ni pravila jezika ne znamo. Znaš da ni srpski govor nije isti
u svim selima. Znači treba urediti pravila, da svi govore isto, inače
se neće razumeti.
- Pa onda neka ide! - odluči Branilo.
- Čekaj, Branče, a šta ćemo sa Vedranom? Znaš da ona ne može
ni trena bez Miloša. Oće i ona u učilište, već se izjasnila.
- E, to već moramo da pitamo Zavišu i Ozrenku – reče Branilo.
- Meni se mala mnogo sviđa – reče Zaga. - Bila bi dobra vila.
- Pa dobro, ako hoćeš da odemo u susedstvo pa da pitamo.
- A zašto ti to ne uradiš? - upita Zaga.
- A, ne – reče Zaviša odlučno. - Moraš ti da im objasniš o čemu
se radi i šta time dobijaju.
- Pa onda da završimo s jelom pa da odemo, ako su kod kuće –
reče Zaga,
- Jesu – reče Branilo. - Zale je malopre došao sa mnom, a Renka
nikuda i ne ide. Najbolje da odmah odemo.
- Gle, ti već pojeo! - uzviknu Zaga kad vide Brančetov prazan
tanjir. - Ja nisam mogla od pričanja. Sad ću i ja. 'Oćeš i ti Cveto s
nama?
- Pa, ako treba – sleže Cveta ramenima.
- Treba – odseče Zaga – da potvrdiš da deca ne mogu jedno bez
drugoga.
- Znaju ona to i bez mene, al', 'ajde, ići ću.
20