2. I VEDRANA IDE U UČILIŠTE
Kad je Zaviša stigao kući vrativši se sa Jaska, u dvorištu je
zatekao samo trogodišnju Daru, svoju srednju ćerku od ukupno tri,
kako se igra pod lipom.
- Gde je moja mezimica! - uzviknuo je uzimajući je u naručje.
Dara je ozbiljno ispružila ruku pokazujući prema kući.
- Eno je tamo, pere malu usranicu.
- Nemoj sestru da zoveš usranica – upozori je Zaviša.
- Pa kad se opet ukakila – reče Dara.
- Ukakila se zato što je mala; i ti si kakila prošle godine. Šta
misliš da te sad neko zove usranica?
- Ja sam porasla – reče Dara ozbiljno.
- Pa i ona će – objasni Zaviša – samo još malo.
Spusti Daru na travu pa se zaputi prema kući. Iz kuće je upravo
izlazila Ozrenka noseći golu jednogodišnju Tijanu.
- Ja pitam Daru gde mi je mezimica, a ona mi pokazuje na tebe
– reče Zaviša Ozrenki.
- Pa zna dete koga najčešće maziš – reče Ozrenka zadovoljno.
- Ali ja sam mislio na Vedranu. Gde je ona?
- Ih, gde je! Znaš da je po ceo dan sa Milošem.
- Znam. Ali da li je jela nešto, mršavica?
- Ma jeste! Dala im je Cveta nešto sigurno.
- Ajde da i mi nešto jedemo! Gladan sam ti k'o kurjak.
- Evo, samo da obučem našu lepoticu – reče Cveta navlačeći Tijani lanenu košuljicu. - Idi ti iznesi lonac napolje, ako ti nije teško.
- Nije mi teško. Za moju mezimicu mi ništa nije teško – reče
Zaviša.
- Eto vidiš! I sam kažeš da sam ti mezimica, kako da se onda
dete ne zbuni – reče Ozrenka.
- Odoh ja da postavim ručak, a ti zovi Daru – reče Zaviša pa ode
u kuću.
Na doksatu im je stojao astal za ručavanje sa dve klupice koje
su bile dovoljne da svi sednu, čak i Stana, Zavišina sestra koja je
ponekad dolazila. Zaviša uđe u kuhinju, uze sa ognjišta zemljani
lonac pa ga iznese i stavi na astal. Zatim sede na klupu.
- Darooo – dozivala je Ozrenka. - Ajde na ručak.
21