obim struka. - Porastao je.
Branilo s razumevanjem klimnu glavom pa se potapša po svom
stomačiću.
- Ih, ti si mršavko za njega, Da vidiš kakav je!
- Mogu da zamislim. Onako visok, pa još obiman. Kao div.
- Tačno tako! - potvrdi Zagorka.
Cveta stiže noseći dva krčaga i stavi ih na sto.
- Branče, kad ćeš da vodiš Cvetu kod Dare vračare? Znaš da
ona leči neplodnost.
- Planiramo već odavno, al' nikako da nađem malo vremena.
Ne mogu samo da odem i da se vratim. Mi smo prijatelji, njen muž
i ja. Mislio sam da ostanemo bar nedelju dana.
- Pa zar ne može neko da te zameni?
- Ne može i ne treba da me zameni. Treba samo svako da radi
svoj posao koji mu je poveren. Mislim da sam ja kriv. Treba lepo
da okrenem leđa i odem, a ja ne mogu da se odlučim – razmišlja
Branilo.
- Tako ti je najbolje. Stvari se najbolje srede kad se o njima
mnogo ne misli. Nego, Cvetu za ruku pa na Miroč – govori Zagorka.
- Tako ću i da uradim, samo da prebrinem ovu ratnu obuku.
- A to ti je sad najvažnije, kako se ubija – sarkastično će Zagorka.
- Nije važno kako se ubija, nego kako da se odbraniš kad te
neko napadne. Ja nikad nisam voleo nasilje ni ubijanje – objašnjava Branilo.
- A ipak si ubio Zmaja Ognjenog – primećuje Zaga.
- Nisam ga ja ubio nego ga je konj zbacio pa se razbio o kamen
– brani se Branilo.
- Ali da nije bilo tebe to se ne bi desilo – kaže Zagorka.
- Ne bi – slaže se Branilo. - Da me nije jurio ne bi mu se ništa
desilo i dan danas bi bio živ i zdrav u svome zamku, povremeno bi
izlazio i činio zlo po okolini. Ponekad se pitam da li nekome nedostaje.
- Nekome sigurno nedostaje – kaže Zaga. - Sve što postoji na
svetu ima neki svoj razlog i smisao, inače ne bi postojalo.
- Hajde sad jedite, ohladiće se juha! - naredi Cveta.
- Jes, pravo kažeš, ja zaboravio na glad – reče Branilo.
19