vodiš u manastir da izučava krišćanske knjige?!
Zaga se blago nasmeši.
- Neću – reče. - Ali šta fali krišćanskim knjigama? I one su pisane našim, slovenskim jezikom i pismom, a ni jedno znanje nije
suvišno. Uostalom, ko ti može jemčiti da nećemo svi mi uskoro
postati krišćani?
- Kako možeš tako govoriti kad znaš da oni i vas, vile, smatraju
za nečiste sile i trpaju vas u podzemlje zajedno s vragom.
Zaga se nasmeja pa uzviknu: - "Oprosti im, bože, ne znaju šta
čine!" Tako oni kažu kad neko greši. I sam znaš da se ne mogu
zmajevi i zle veštice trpati u isti koš sa vilama. Oni su zli, mi smo
dobre.
- Da, kad pomenu zmajeve – seti se Branče. - Šta ako mi dođe
neki od njih da vodi Miloša u neko njihovo učilište, na zmajevsku
obuku? Imaju isto pravo kao i ti.
Zagorka se nasmeja.
- Znaš da neće. Zmajevi su toliki osobenjaci da nemaju ni
društveni život, a o učilištima nema ni pomena. Osim toga, oni o
Milošu nemaju pojma, ne znaju ni da postoji.
- Da tako je – ozari se Branilo. - Sad mi je lakše. I, dobro, šta se
uči u tom vašem učilištu.
- Ja znam da ti samo u glavnim crtama kažem, nisam stručnjak
za to. Ljuba će ti to bolje objasniti. Pa evo, koliko znam. Uče se
prvo, vilinske čarolije sa vežbanjem, to je osnovno. Zatim čitanje i
pisanje, pa prošlost i predanja, slovenska vera, pouke o jeziku i
govorništvu, pravilno mišljenje i zaključivanje, osnovi vrtlarstva
sa vežbanjem. Za vilenjake ima još i obuka u viteškim veštinama,
kao što i vi, vidim, radite iako nemate ni jednog viteza da vas
podučava.
Branilo se seti Ratka, nekadašnjeg viteza, a sada isposnika, kod
koga je zanoćio tražeći put za Vilingor. Mogao bi njega zamoliti da
im podučava dečake. - A koga vi viteza imate? - upita.
- Nisu pravi vitezovi, nego naši vilenjaci – odgovori Zagorka.
- Znaju sasvim dovoljno, tako da mogu podučavati dečake.
- Znači Gvozden? - upita Branče.
- Gvozden ode ponekad, da proveri mlađe vilenjake koji to
rade. Njemu je mali oklop – zasmeja se Zaga pokazujući rukama
18