čena belog luka, zatim sitno seckani crni luk i šargarepu. Propržim luk i šargarepu da porumeni, zatim dodam meso. Koviljka je
dodavala velike komade, ali ja volim da i njega iseckam, lakše se
uzima kašikom. Ko voli može da doda vrganje, ja ih ne volim
kuvane pa ih zato ne stavljam, ali stavljam proso. Nalijem vodu i
kuvam. Kad vidim da je kuvano, razmutum brašno u hladnoj vodi
da se ne naprave grudvice, dodam začine pa sipam u lonac i ostavim da se još malo krčka.
- Šta se to krčka? - upita Branilo dolazeći odozdo od strane
Jaska. - Gladan sam kao kurjak. O Zago, dobro nam došla! Kojim
dobrom?
- 'Oće Zaga da vodi Miloša u Vilingor na podučavanje – ne
izdrža Cveta.
- Sedi, Branče, ručaj pa ćemo posle da pričamo! - reče Zaga.
- E, pa ja sad ne mogu da jedem dok ne saznam o čemu se radi
– reče Branilo. - Al' prvo moram nešto da popijem!
- Hoćeš li vino ili pivo? - upita Cveta već spremna da ode u podrum.
- Vino – odgovori Branilo. - Šta ćeš ti, Zago?
- Može šta imate – odgovori Zagorka.
- Doneću medovinu za sebe – reče Cveta. - Ako hoćeš i ti...?
- E, može – pristade Zaga.
Cveta se pope na doksat pa sa doksata siđe u podrum.
- Pa, Zago, kako je u Vilingoru? Kako su Gvozden, Ljuba...?
- Dobro su svi, hvala što pitaš. Ljuba je sad učiteljica u učilištu
"Zora Vilingora". Izrasla je u veoma lepu i pametnu vilu. Kao što
sigurno pretpostavljaš učilište smo tako nazvali po tvojoj... našoj
Zori, neka joj bogovi daju večni spokoj.
- Čekaj – ne izdrža Branilo. – Kako to misliš da vodiš Miloša u
učilište? Pa on može da nauči i ovde sve što mu treba.
- Može, sve što mu treba za život u Gradini, Ali, Branče, ti znaš
da je Miloš napola vilenjak. Mi tako malo svoga potomstva imamo
da moramo da se staramo o svakom posebno. Pogotovo što je Miloš po rođenju vilinski princ. Mi se moramo potruditi da mu damo
najbolje moguće obrazovanje. Ovde ne može da nauči vilinske
čarolije, vilinsko pojanje, ne može da nauči čitanje i pisanje.
- Stani! - opet će Branilo nestrpljivo. - Pa nećeš valjda da ga
17