- Ti kao da slutiš zašto sam ja došla – reče Zagorka.
- Šta tu ima da se nasluti? – reče Cveta. - Govoriš o
podučavanju, da decu treba podučavati još od šest godina. Znači,
došla si da vodiš Miloša u učilište.
Miloš oduševljeno poskoči na svojoj klupici, a Vedrana se
naoblači. U međuvremenu je završila s jelom, popila mleko i sad su
oboje čekali dozvolu da idu na poljanu, ali pre toga žele da čuju šta
hoće ova teta.
- Samo, ne verujem da će se Branče složiti s tim. Deca se mogu
podučavati i ovde, ne treba da idu nikuda.
- Videćemo kad Branče dođe, ali grešiš, Cveto. Već samo odvajanje od kuće i roditelja blagotvorno deluje na razvoj deteta, a da
ne govorimo koliko je to olakšanje za roditelje.
- Ja hoću da idem! - reče Miloš brzopleto.
- Ne može – dočeka Vedrana – s kim ja da se igram?
- Pa možeš i ti, srećo sa njim, samo ako ti roditelji dozvole.
Vedrana se ponovo razvedri i njen osmeh zablista kao
prolećno sunce.
- Miloše, idi na Jazak zovi tatu, kaži mu da ga traži tetka Zaga,
zna on ko je ona.
Miloš radosno skoči, a Vedrana polete za njim.
- Lepa ova devojčica – primeti Zagorka – bila bi dobra vila.
- Lepa je, samo sitna, neće da jede.
- Pa i nije sitna. U odnosu na Miloša jeste jer je on zaista
krupan, ali u odnosu na drugu decu nije. Tebi se to čini jer je stalno porediš sa Milošem.
- Verovatno si u pravu. Ja znam da je ona nešto starija od Miloša, a stalno su zajedno pa ne mogu da ih ne poredim.
- Zago, jesi li gladna, da i ti nešto ručaš?
- Neka, sačekaću da Branče dođe pa ćemo zajedno. Pretpostavljam da ni on nije ručao.
- Nije, samo je odlomio parče pogače i popio čaj s medom.
Ručaćemo sad. Ja sam već spremila juhu s mesom.
- A kako je spremaš? - upita Zagorka.
- Prosto, kako me učila moja mati – odgovori Cveta pa kad vide
da Zaga nije zadovoljna odgovorom ona nastavi: - U lonac stavim
masla koliko treba. Kad se maslo istopi, na njega stavim dva tri
16